Foto: Shutterstock

U Markovu evanđelju (usp. 16, 16-18) Isus kaže da će karizme pratiti one koji budu vjerovali i pokrstili se. Znači, karizmatik bi mogao biti onaj koji vjeruje i koji se pokrstio. Mnogi su se pokrstili, članovi su Crkve, pristupaju sakramentima, ali nikad nisu u svom srcu istinski povjerovali. Oni čitaju Bibliju, a kad dođu na sljedeće retke, u svojem ih srcu proglašavaju nevažećima. Pogledajmo neke od tih redaka, pa razmislimo vjerujemo li u njih ili ćemo radije potražiti neka dodatna objašnjenja kako bismo se uvjerili da tu Isus nije mislio ozbiljno:

Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim. Činit će i veća od ovih, jer ja idem k Ocu. I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti. (Iv 14, 12-14)

Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam. (Iv 15, 7)

…i da vam dadne Otac što god zamolite u moje ime. (Iv 15, 16)

Zaista, zaista, kažem vam, ako što zamolite od oca u moje ime, dat će vam. (Iv 16, 23)

Kao odgovor na pitanje tko može biti karizmatik dat ćemo još jedan Isusov tekst. Dakle:

Tada dozva narod i svoje učenike te im reče: ”Ako, dakle, tko želi ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi.” (Mk 8, 34)

„Želimo li biti njegovi, morali bismo biti spremni na sve ono što je on prošao…“

Ako smo spremni i to prihvatiti, počnimo odmah danas moliti da nam Bog udijeli koji dar Duha Svetoga. Želimo li biti njegovi, morali bismo biti spremni na sve ono što je on prošao. Doživjet ćemo slavu očitovanja Božje sile po nama, ali ćemo i podnositi progonstva i osuđivanja kao što je i on podnosio. Ne bojmo se jer će nam tada križ omiljeti i on će nas dovesti tamo gdje je naš Gospodin da budemo zauvijek s njime. Isus nije bio bolestan, ali su ga zato proglašavali suradnikom đavla koji uz pomoć poglavice zlih duhova čini čudesa. Bacali su na njega kamenje i pogrde, iako je činio samo dobro. Tadašnji farizeji i pismoznanci mrzili su ga zavideći mu što ga puk cijeni više nego njih. Htjeli su ga ukloniti. To je bio križ Isusov koji čeka sve one koji će ići za njim.

Životni primjer jednog župnika

Prije izvjesnog vremena razgovarao sam s jednim mladim župnikom. Bio je vrlo omiljen i cijenjen u svojoj župi, što se moglo osjetiti na svakom koraku. Došavši prije pet godina u tu župu, dao je čitava sebe za život župe. Obolio je žrtvujući se, a ljudi su ga zaista prihvatili kao čovjeka i svećenika. No primijetio je kako se vjerski život župe gotovo ni u čemu nije promijenio. Doduše, veći broj ljudi nego ranije zbog njega je dolazio na misu, ali nije mogao primijetiti nikakvu istinsku promjenu u životu tih ljudi. Shvatio je da je sve bilo uzalud, jer su srca njegovih župljana ostala ista kao i prije, unatoč svim njegovim propovijedima, poučavanjima i nastojanjima. Zaključio je da je sav njegov trud bio uzaludan.

Dati sebe ili dati Krista?

Zapitao me isplati li se dati župljanima sebe. Odgovorio sam mu da se ne isplati i da je tu i pogriješio, što je dao sebe. Odgovor ga je malo začudio, no tada sam mu rekao da je sebe trebao ostaviti po strani, a svojim župljanima dati Isusa. Započeli smo s duhovnom obnovom u njegovoj župi. Ljudi su dolazili sa svih strana i župnik je počeo shvaćati gdje je pogriješio. No što se tada dogodilo? Počeo je propovijedati i zaista davati Krista. Počeo je govoriti o ljubavi koju ne zaslužujemo, a ipak možemo primiti. Počeo je u srcu plakati za svojom župom. Rezultat svega bio je izvjestan broj vjernika koji je zaista zaživio svoju vjeru i doživio ono što im je župnik zapravo htio dati, dok je od većine odjednom počeo osjećati odbacivanje i neprihvaćanje.

„Mnogi ljudi nemaju hrabrosti krenuti na taj put i kad netko drugi krene, osjete kao da ih taj tada izdaje i odvaja se od njih…“

Bez ikakva razloga njegovi dojučerašnji župljani počeli su ga optuživati, proganjati i mrziti. Zašto? Krenuo je za Isusom. Mnogi ljudi nemaju hrabrosti krenuti na taj put i kad netko drugi krene, osjete kao da ih taj tada izdaje i odvaja se od njih. Ljudi jednostavno ne podnose bolje od sebe, pa ih na sve moguće načine žele prisiliti da se vrate na svoje stare putove i da ponovno budu jednaki njima. Isto se događalo svetom Župniku Arškom. Ustrajao je i na kraju je gotovo cijela njegova župna zajednica doživjela preobraženje. Davao im je Isusa!

Ulomak iz knjige „Karizma vjere – vjera je…” autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.