Na povratku s puta u Bangladeš i Mjanmar papa Franjo održao je uobičajenu tiskovnu konferenciju u zrakoplovu. Novinari su ga prvo upitali zašto nije spomenuo riječ „Rohinge“ za boravka u Mjanmaru. U odgovoru Papa otkriva svoju filozofiju komuniciranja.

Sama riječ „Rohinga“, koja se odnosi na ime progonjenog naroda, veoma je opterećena. U Mjanmaru, gdje se smatra da su Rohinge ilegalni izbjeglice, Papa nije htio uporabiti tu riječ, po savjetu tamošnjih crkvenih vođa, poglavito kardinala Charlesa Boa, nadbiskupa Yangona. Premda je tu riječ ranije više puta izrekao, njezino namjerno izbjegavanje u Mjanmaru govori o Papinoj dubokoj zabrinutosti za sudbinu tih progonjenih i patničkih ljudi. No ako njegov način ophođenja nije dovoljno pokazao tu činjenicu, onda su to svakako učinile njegove suze.

„Da sam izustio tu riječ, zalupio bih vrata za sobom…“

Papa je odgovori potpuno iskreno: „Pitate me ‘kako sam se osjećao’. Navrle su mi suze. Pokušao sam to sakriti. I oni su plakali.“ Naime Papi je postavljeno pitanje je li mu žao što uopće nije spomenuo Rohinge dok je bio u Mjanmaru. U svojem odgovoru Papa je podsjetio novinarima da je o Rohingama izravno govorio više puta prije samog odlaska u Mjanmar te je objasnio svoju filozofiju komuniciranja.

„Vaše je pitanje zanimljivo jer zahtijeva odgovor kako ja komuniciram“, rekao je Franjo. „Za mene je najvažnije da pošaljem poruku, a da pritom pazim što govorim, polako otkrivam stvari i slušam što mi odgovara druga strana, da budem posve siguran da je moja poruka shvaćena.“ To je potkrijepio primjerom adolescenta koji „kaže što misli i onda zalupi vrata za sobom … te njegova poruka nije prihvaćena“. Papa je istaknuo da je „htio biti siguran da je poruka primljena“ i zato mu se je činilo da je bolje izbjegavati tu nezgodnu riječ u službenim, javnim govorima u Mjanmaru. „Da sam izustio tu riječ, zalupio bih vrata za sobom. Umjesto tog sam opisao situacije, njihova prava, jednakost ljudi i građana pred zakonom, a u osobnim sam razgovorima bio izravniji“, rekao je Papa.

Sveto Otac se je privatno susreo s vođom mjanmarske vojske prvog dana po dolasku, a također i s drugim političkim vođama, uključujući nobelovku i neslužbenu predsjednicu mjanmarske vlade Aung San Suu Kyi. „Veoma sam zadovoljan razgovorima koje sam vodio. Istina je da se nisam, da se tako izrazim, emocionalno ispuhao zalupivši vratima u javnoj prozivci, ali sam imao uspješan dijalog i dopustio i drugoj strani da kaže svoje, kao što sam i je rekao svoje te sam poslao svoju poruku“, zaključio je papa Franjo.

„Ne mogu ih ostaviti a da im ništa ne kažem“

Papa je nadalje opisao svoj susret s Rohingama u Bangladešu, koji nije bio planiran: „Znao sam da ću se susresti s Rohingama, ali nisam znao kada i kako. Takve su bile okolnosti ovog puta i stvari su se dogovarale u hodu.“ Zahvalan je Bangladešanima što su primili izbjegle Rohinge. „Ono što Bangladeš čini za njih, pravi je primjer dobrodošlice. Mala, siromašna zemlja velikodušno je primila 700 000 ljudi. Imam na pameti one zemlje koje su zatvorile svoja vrata. Trebamo iskazati zahvalnost za primjer koji nam je svima dan.“

U nastavku je Papa objasnio da je plan bio da ga izbjeglice samo pozdrave, bez daljnjeg razgovora. Međutim Papa je tražio da se kratko zadrži s njima. „Dok sam ih slušao jednoga po jednoga, uz prijevod tumača koji je znao njihov jezik, mislio sam u sebi: ‘Ne mogu ih ostaviti a da im ništa ne kažem.’ Zatražio sam mikrofon i počeo govoriti. Ne sjećam se što sam rekao. Znam samo da sam ih zamolio za oprost, i to dvaput. Ostalog se ne sjećam.“

„U tom sam trenutku zaplakao. Pokušao sam to sakriti. I oni su plakali. Onda sam se sjetio da smo na međuvjerskom susretu i da su i drugi vjerski vođe ondje. ‘Zašto i vi ne priđete? (pitao sam druge vjerske vođe.) Sve su to naši Rohinge.’ Onda su i oni pozdravili Rohinge i ja nisam zna što bih više rekao. Gledao sam ih. Pozdravio sam ih. Rekao sam: ‘Svi smo mi govorili, vjerski vođe, ali i netko od vas mora izreći molitvu.’ Nato je jedan od njih, vjerojatno imam ili kakav ‘klerik’ njihove vjere, izgovorio molitvu. Svi smo se pomolili zajedno i kad sam vidio što se je zbilo, znao sam da je moja poruka primljena“, ispripovjedio je Papa.

Autor: Kathleen N. Hattrup (Aleteia.org; Book.hr)

Preveo Josip Sinjeri