Foto: Shutterstock

Ako muž prilagodi svoje plave sunčane naočale i plava slušna pomagala, on će razumjeti da njegova žena ima potrebu da joj on bude blizu i s njom se poveže na način koji njemu samom nikada ne bi pao na pamet. Toliki kafići u kojima se ispijaju topli i hladni napitci imaju male okrugle stolove s dvjema stolicama koje su postavljene jedna nasuprot drugoj. Za njima obično sjedi dvoje ljudi koji se gledaju licem u lice i razgovaraju. Jesu li to muškarci ili žene?

Najčešće su to žene. Žene vole okrugle stolove koje nikoga ne postavljaju u poziciju glavnog. One vole gledati u oči osobe s kojom komuniciraju i povezati se s njom na osobnoj razini.
O ovoj sam ženskoj potrebi naučio od svoje kćeri Joy koja je tada imala četiri godine. Jedne sam je večeri otpratio do njezina kreveta i legao pokraj nje kako bi lakše zaspala. Soba je bila zamračena, a Joy nije prestajala pričati.

„Tata, pogledaj me!“

Oduvijek je bila prava brbljavica. Bilo je toliko mračno da uopće nismo mogli vidjeti jedno drugo. Odjednom je rekla: „Tata, pogledaj me!“ Tada su njezine ručice posegnule za mnom i zgrabile moje lice, okrećući mi glavu prema sebi. Već u ovoj dobi, čak i u mraku, ona je osjetila da tata nije gledao u nju, a ako nije gledao, znači da nije ni slušao. Ne mogu zamisliti da bi me moji sinovi Jonathan i David ikada tako zgrabili za lice i rekli: „Pogledaj me!“ Ovu povezanost žene traže u svakom odnosu, a pogotovo u braku. Kada se udala za vas, mislila je da ćete biti poput njezine najbolje prijateljice i da ćete, u prenesenom smislu, sjesti s njom za mali okrugli stol i razgovarati licem u lice, ali to se vjerojatno nije dogodilo. Mnogi muževi to čine vrlo rijetko ili nikada…

Ulomak iz knjige „Ljubav i poštovanje” autora dr. Emersona Eggerichsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje.