Osobni razvoj

KAKO POSTATI ONO ŠTO ZAISTA JESI O. Augustyn Pelanowski o ‘egzistencijalnim parazitima’: Oko nas je mnoštvo ljudi koji žive tuđe živote „Oko nas je mnoštvo ljudi koji ne žive svoj život: citiraju, pozivaju se na nekoga, privijaju se na nečija ramena, kao mačka izvijaju svoje tijelo pored „čovječjeg boka“, mrmljajući nešto nerazumljivo i ostajući u transu uživanja koje ne vodi nikakvom vrhuncu i nema kraja. Žive ali ne svojim životom…“

Kada sam čitao tekst o stvaranju Eve iz Adamovog rebra (usp. Post 2,21) obratio sam pažnju na hebrejsku formulaciju koja govori da je Bog, nakon što je „uzeo“ Evu iz Adamova rebra, „zatvorio“ (heb. SAGAR) njegov bok tijelom, mesom, isto kao kad se zatvaraju vrata pred nekim tko hoće nasilno ući u kuću. To je napravio stoga da bi Eva mogla biti sa sobom, da ne bi bježala natrag u Adamovo biće bojeći se činiti svoje korake.

„Da bi ti postao ono što jesi…“

Oko nas je mnoštvo ljudi koji ne žive svoj život: citiraju, pozivaju se na nekoga, privijaju se na nečija ramena, kao mačka izvijaju svoje tijelo pored „čovječjeg boka“, mrmljajući nešto nerazumljivo i ostajući u transu uživanja koje ne vodi nikakvom vrhuncu i nema kraja. Žive ali ne svojim životom, raduju se onome čemu se drugi raduju ili tuguju kada drugi plaču, nemaju svoje osjećaje, nemaju svoga mišljenja, nemaju svoga života…

Često jesu „netko“, ali nisu oni sami. To su egzistencijalni paraziti. Da bi ti postao ono što jesi, netko ti mora „zatvoriti vrata pred nosom“ onako kako je Bog zatvorio Evi Adamov bok, da počne živjeti svoj život. Adam se „zatvorio“ da Eva ne bi nestala u njemu, da se ne bi vratila u njegovu nutrinu.

‘Rizik’ samoće

Danas ipak većina ljudi funkcionira po neshvatljivoj i neiskorjenjivoj sklonosti da žive ne svojim, nego tuđim životima, preuzimaju brige drugih i pobjegnu od svojih, nemaju čak ni svoje osjećaje, ne misle svojom glavom, podređuju se drugome i o njemu su ovisni. Da bi se mogla roditi tvoja osobna svijest, moraš ući u rizik samoće i predati se prevari, spoznaji da te nitko neće, da si odbačen. Obično se pred nama zatvaraju one osobe kod kojih smo osjetili otvorenost, koje nas pozivaju da se „oslobodimo“ samostalnosti i odgovornosti za svoj život.

Ulomak iz knjige o. Augustyna Pelanowskog Zašto Bog dopušta patnju?. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

O knjizi „Zašto Bog dopušta patnju?“

Znaš li uočiti povezanost između odbacivanja i kasnijih događaja, koji su ti omogućili duhovni razvoj? Znaš li zahvaljivati Bogu za „ljude-čudovišta”, za one koji su žderali tvoje osjećaje, gurali te na samo dno, iskorištavali te i zatvarali te u sebe? Nisi li upravo zahvaljujući njima naučio onu pravu molitvu te otkrio istinsku vezu s Bogom? Primjećuješ li da te samo životne oluje, bure, krizne situacije i događaji velike emotivne snage bude iz letargije, iz vegetirajućeg stanja i tako čine od tebe čovjeka, stavljaju tvoje noge na Božji put? Sotona, kako vidimo, ne samo da nas muči istinskim nemirima nego jednako tako i lažnim mirom. (…)

Iz knjige

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr

Najčitanije

Na vrh