20. travnja 1992. David Bowie je kleknuo na pozornici pred 72 000 obožavatelja na stadionu „Wembley“ u Londonu i izmolio naglas Oče naš bez imalo srama. Broj onih koji su to čuli i vidjeli na televiziji doseže milijune.

Taj je koncert bio spomen na pokojnog Freddieja Mercuryja, kontroverzna pjevača. Brian May, gitarist Mercuryjeva sastava „Queen“, slegnuo je ramenima i rekao: „To nije činio na probama.“ Svijet rock’n’rolla to nije razumio i Bowie je bio kritiziran zbog toga.

O čemu se je ustvari radilo? Bowie je znao da to neće dobro prihvatiti mnogi koji ne vjeruju ili su drugih vjerskih uvjerenja. Znao je i da ne moli bilo koju molitvu, već same riječi Isusa Krista, koje milijuni vjernika ponavljaju u crkvama svake nedjelje. Tu molitvu ne mole pripadnici ostalih religija, već samo kršćani. Bowie je također bio svjestan da je Isus Krist Sin Božji i da kršćani širom svijeta vjeruju da je Krist sam Bog, utjelovljeni Bog, ako hoćete. Zašto je onda to učinio? Je li htio da ga napuste njegovi obožavatelji?

David Bowie, rock legenda, umjetnik i javni biseksualac, namjerno se je identificirao s Isusom Kristom i kršćanskom vjerom. Na isti je način 1980-ih uznemirio borce za homoseksualna prava u SAD-u odbijajući suradnju s njima. Jednom je čak izjavio da je biseksualnost za njega bila samo epizoda i da je zapravo heteroseksualan. Sve je to bilo nekako nepopularno. To je moglo itekako umanjiti prodaju nenovih albuma. Nešto se je događalo u životu toga glazbenog genija što je htio sa svima podijeliti, a to je bilo potpuno neočekivano.

„Borba je stvarna, ali i Bog je stvaran“

David Bowie, glazbena zvijezda, umro je od raka jetara 10. siječnja 2016. Istog dana njegova supruga Iman objavila je na Instagramu: „Borba je stvarna, ali i Bog je stvaran.“

Dakle Bog nije bio važan samo Davidu, nego također i njegovoj ženi. Samo nekoliko dana kasnije londonske novine Daily Mirror objavile su članak pod naslovom: „David Bowie nije se bojao smrti jer se je okrenuo Bogu nakon što mu je dijagnosticiran rak“. Pojavilo se je u medijima i nekoliko tekstova malo strožih vjernika koji su tvrdili da Bowie nikako nije kršćanin. No Bog se ne da zatvoriti u kutiju. Nešto je u Bowieju niknulo i ne možemo to komentirati. Nešto snažno i slično Bogu djelovalo je u životu Davida Bowieja tijekom dvadeset godina. Bowie sigurno nije bio tipičan vjernik, ali prepustimo to Bogu. Zapitajmo se koliko bi se nas usudilo izmoliti Gospodnju molitvu pred punim stadionom.

„Gledajte, u nebu sam“

Je li dakle David Bowie našao Boga? Je li u nebu? Možemo se osloniti na svoj vlastiti sud, a možemo i pogledati što Biblija kaže o tome.

„Jer ja častim one koji mene časte, a koji mene preziru, bit će osramoćeni.“ (1 Sam 2, 30)

„Ja ljubim one koji ljube mene, i nalaze me koji me traže.“ (Izr 8, 17)

„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“ (Iv 3, 16 – 17)

Je li David Bowie tražio Boga? Čini se da jest.

Njegov oproštajni dar bio je glazbeni album Blackstar, koji je izišao na njegov 69. rođendan, dva dana prije njegove smrti. A njegov drugi album imao je naslov Lazarus, prema biblijskom čudu uskrsnuća Lazarova. Prvi stih istoimene pjesme glasio je: „Gledajte, u nebu sam.“ U svojim ranim intervjuima bio je veoma kontroverzan i avangardan. Ali u posljednjim intervjuima uglavnom je govorio o duhovnim temama.

„Potraga za glazbom nalik je potrazi za Bogom, one su slične. To je nastojanje za povratkom neupadljivih, nenadoknadivih, neostvarivih, neizrecivih i svih onih stvari koje znače biti skladatelj, pisati glazbu i tražiti note i dijelove glazbenih skladaba koje još ne postoje. Propitivanje mojega duhovnog života oduvijek je bilo povezano s onime što sam skladao. Oduvijek.“

Nakon molitve na stadionu Bowieja su pitali zašto je to učinio. Odgovorio je:

„U rock glazbi, posebno na izvedbama na stadionima, nema mjesta za molitvu, ali čini mi se da su mnoge skladbe napisane kao molitva. Mnoge su moje pjesme molitva za jedinstvo sa samim sobom. Što se mene osobno tiče, potpuno vjerujem u Božje postojanje. To je za mene neupitno.“

Misleći na starost i budućnost, David Bowie je zaključio:

„Svi klišeji su istiniti. Godine zbilja brzo lete. Život je stvarno kratak kao što nam kažu. I uistinu postoji Bog.“

Tako da ne možemo znati što je u čijem srcu, to samo Bog zna. Ali postavio bih intrigantno pitanje: Koliko je rock zvijezda kleknulo na koljena pred mnoštvom publike svih vjera i bez vjere te izmolilo Oče naš bez imalo suzdržavanja?

Izvor: Real life stories; Book.hr)

Preveo Josip Sinjeri