Don Damire,

Je li istina da se u jednom danu možemo pričestiti samo dva puta? Ako je to istina, zanima me zašto je to tako?

Unaprijed zahvaljujem i Božji blagoslov.

Odgovor:

Poštovana!

Crkvena je zapovijed, koja određuje minimum, pričestiti se jednom godišnje – o Uskrsu. Crkva također preporuča, u skladu s Kristovom nakanom kod ustanovljenja euharistije, da se vjernici pričeste svaki put kada sudjeluju u svetoj misi (dakako, pod uvjetom stanja milosti). To bi značilo pričestiti se svake nedjelje, kada se svetkuje dan Gospodnji, pa i svaki dan.

Međutim, jedna je sveta misa dnevno, a tako i jedna pričest, sasvim dovoljna. Ona je izvor i vrhunac dana i kao takva prikladno se slavi samo jednom. Crkva ne poznaje umnažanje misa i pričesti iz pobožnih razloga – dapače, iza toga bi se krilo nekakvo kvantitativno shvaćanje tipa „što više, to bolje“, što je nespojivo sa stvarnošću euharistije. Ona je naime, neizmjeran izvor milosti, budući da sadrži samoga Krista. U tom smislu rješenje nije primiti Krista više puta, nego primiti ga jednom, ali sa što otvorenijim i spremnijim srcem. Stoga i svećenik slavi misu više puta (dva ili tri) samo nedjeljom i blagdanom, i to ne radi svoje pobožnosti, nego radi potreba Božjeg naroda.

Je li dopuštena treća sveta pričest u danu?

Ponekad se izvanredno dogodi da osoba sudjeluje na dvije svete mise u danu, i tada se može i drugi put pričestiti (kan. 917 Zakonika kanonskog prava kaže: Tko je već primio presvetu euharistiju, može je ponovno istoga dana primiti samo u euharistijskom slavlju u kojem sudjeluje, uz poštovanje propisa kan. 921, § 2,). Primjerice, netko bi se mogao naći u toj situaciji zbog liturgijske službe koju vrši, ili da ode ujutro na zornicu, a popodne neplanirano na neku sprovodnu misu. No, treća pričest nije dopuštena po već spomenutom kanonu, a u skladu s tumačenjem Papinske komisije za tumačenje zakonskih tekstova.

Dakle, imajući u vidu neizmjernu milost euharistije i izvanrednost sudjelovanja na dvije mise dnevno, ne bih rekao da se možemo pričestiti „samo dva puta“, nego „čak i dva puta“.

Btb,
don Damir

Izvor:  Studentski pastoral: SPAS