Imendani: Teofil, Bogoljub, Romul, Venancije, Magdalena
Sveti Koloman, irski redovnik, hodočasnik i mučenik kraljevskog roda, rodio se u X. stoljeću. Početkom XI. stoljeća uputio se na hodočašće u Svetu Zemlju. U to su se vrijeme u srednjoj Europi odvijali ratni sukobi između Austrije, Moravske i Češke. Na putu kroz Austriju, Koloman je zaustavljen zbog neobične odjeće i tuđinskog govora. Nije govorio njemački pa je bez sudskog postupka optužen kao češki špijun, a razjarena gomila mučila ga je i potom objesila na današnji dan, 13. listopada 1012. godine, u austrijskom gradu Stockerau (kotar Korneuburg, Donja Austrija). Objesili su ga između dva zločinca.
Tijelo mu je ostalo visjeti na bazginu grmu bez ikakvih znakova raspadanja, netaknuto od ptica i divljih zvijeri, a bazga je čudesno zazelenjela
Njegovo tijelo ostalo je visjeti na bazginu grmu bez ikakvih znakova raspadanja, netaknuto od ptica i divljih zvijeri, a bazga je čudesno zazelenjela. Kad je neki čovjek odrezao komad mesa sa svečeva tijela, u želji da pomogne teško bolesnom sinu, iz tijela je potekla svježa krv.
Na njegovu grobu dogodila su se mnoga čudesa
Nakon tri godine skinuli su Kolomanovo tijelo s grmlja, a po naredbi biskupa Megingauda svečano su ga pokopali u opatiji Melk. Na njegovu grobu dogodila su se mnoga čudesa. Dio njegovih relikvija prenesen je sredinom XI. stoljeća u Mađarsku, a mađarski kralj Géza I. dao je njegovo ime jednom od svojih sinova (mađarski kralj Kálmán). Kod opatije u Melku ljudi redovito vode na blagoslov konje i stoku, a svetom Kolomanu posvećene su mnoge crkve i kapele u Austriji, Bavarskoj, Mađarskoj i Irskoj.
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
