Foto: Shutterstock

Odgovor na to pitanje odlučuje o tvojoj vječnosti

Postoji pitanje upućeno tebi, najvažnije pitanje tvoga života. Važnost toga pitanja veća je nego sva druga pitanja: o tvome spolu, tvome porijeklu, tvome stupnju obrazovanja, tvome bračnom statusu, tvojoj starosti, tvojoj narodnosti, tvojoj zaradi, tvojim planovima za budućnost, tvojim uspjesima ili neuspjesima… Odgovor na to jedno jedino pitanje odlučuje o tvojoj budućnosti u vremenu i vječnosti!!!

Kada bi znao to pitanje i kada bi ti bila poznata hitnost toga pitanja, sva druga pitanja tvojega života radikalno bi izgubila na važnosti. Kada bi znao težinu toga jednog pitanja, sva pitanja o tome što će biti sutra, o problemima, planovima bila bi zasjenjena jer bi bio očaran zadobivanjem pravoga odgovora na to pitanje.

Kada bi iz tebe izvukli potpuni odgovor na to pitanje, tvoj potpuni odgovor na to pitanje, baš taj odgovor bio bi temelj za predviđanje, stopostotno mjerilo o stanju tvoga duha i o stanju tvoga duha u vječnosti. Postoji pitanje o tvome životu koje je važnije od svih drugih pitanja i čiji je odgovor za tvoj život važniji od odgovora na sva druga pitanja. Koje je to pitanje?

To pitanje glasi: što ti pada na um kada izgovaraš ili misliš riječ Bog?

No postoji još jedno, još važnije pitanje

Pitanje o tome što se u tvojoj glavi događa kada pomisliš ili izgovoriš riječ Bog je najvažnije što se o tebi ima reći!!!

Svejedno, je li tvoje poslanje negdje iza brda, u Kavkazu, mesti neki usamljeni dvor ili je tvoje poslanje oblikovati svjetsku politiku u Europskoj uniji, ono najvažnije što se na kraju dana može o tebi reći je: što ti vjeruješ, tko je Bog, tko je Bog u tvojemu razmišljanju?

Ako postoji Bog, ako postoji biće koje je prouzročilo tebe, univerzum, biće koje stoji izvan vremena i prostora, ako postoji biće kojemu ćeš na kraju života morati podnijeti računicu o svome životu, nakon svoje smrti, ako postoji biće čije mišljenje će biti jedino bitno kada budeš podnosio računicu za svoj život, ako postoji to biće, tada postoji samo jedno pitanje koje je odlučujuće. To pitanje je: kakvo je to biće i kako se ja prema njemu trebam odnositi?… Može se to reći još općenitije. Ne postoji važnije pitanje od pitanja: postoji li Bog i ako da, kakav je On i kako se ja zbog te činjenice trebam ponašati?

Što uzrokuje kretanje mog’ malog broda’?

Ako postoji Bog i ako sam ja običan smrtnik, ako ja nisam Bog, ako sam ograničen život, ako sam prouzročen od nekoga drugoga, ako ću jednoga dana umrijeti, ako je moje znanje ograničeno, ako je moja moć ograničena, ako je moje vrijeme ograničeno, i ako postoji Bog koji je beskrajan, tada je to pitanje toliko važno kao da sjediš u malenome brodu, malenome kajaku i okružen si ogromnim oceanom. U tome slučaju, tvoja sudbina, tvoje određenje, SVE ovisi o ponašanju toga oceana, i tada na prvome mjestu nije bitno je li taj brod obložen i ugodan, bitno je ima li rupu! Ali je zato sve drugo što ima veze s tim oceanom beskrajno važnije jer taj ocean može biti nemiran ili miran. Tvoj mali brod je samo tamo nešto maleno, ali ti si okružen bezgraničnim oceanom!

Bilo bi ludo zanemariti ocean, bilo bi ludo držati se samo onoga što mogu čvrsto opipati… „Ocean, to je ono nešto u što neki vjeruju: ja vjerujem da kretanja mojega malog broda uzrokuju tamo neke sile koje jednostavno do sada još nismo istražili…” to bi bilo jednostavno ludo. Zato bi bilo najvažnije uopće zapitati se gdje sam ja na tome oceanu, kamo me nosi i kakve su uopće vremenske prilike?

Boga se ne možeš ‘riješiti’ nikada, ni u vječnosti!

Hajdemo biti još malo konkretniji. Zamisli da sjediš u tome malom brodu, na tome oceanu a iza tebe se nalazi trometarski morski pas. Kada si ti u toj situaciji, tada te muči samo jedna jedina stvar, zar ne? Naime, taj morski pas! I onda odjednom prestaje biti važno što si sinoć jeo, što ćeš obući sutra navečer ili je potpuno nevažno za koju ćeš stranku glasati sljedeće godine. Tada je jedino bitno što radi taj ocean i što radi taj morski pas iza mene!

Ali Bog nije morski pas!

Ali zato, ako postoji Bog, ako postoji transcendentno biće koje je vječno, koje je svemoćno i koje je sveznajuće, sve o tebi zna, koje sve može i ima plan za tebe, što znači da mu nisi nevažan; ako je tome tako, tada je pitanje o tome tko je taj Bog, kakav je taj Bog i što želi od tebe, važnije od pitanja o morskome psu iza tvojega broda, jer on će te pojesti i onda si mrtav, i tada je sve gotovo. Ali Boga se ne možeš ‘riješiti’ nikada, ni u vječnosti!

Prosjak i ček na deset milijuna eura – isto je s pitanjem o Bogu!

Mogli bismo dati još bezbroj primjera… Ako postoji Bog, zamisli da si prosjak i da tvoja egzistencija ovisi o tome da svaki dan moraš prositi, da jedeš mačju hranu koju si našao polupraznu na rubu ceste, da spavaš pod mostom i tako, i da jednoga dana dobiješ kuvertu, a ti si pomisliš: imam toliko obaveza i nemam vremena otvoriti tu kuvertu; a u kuverti je ček na deset milijuna eura.

Sve u životu toga prosjaka bilo bi na drugome mjestu naspram činjenice o sadržaju te kuverte. Jedino bi to bilo važno jer to bi moglo sve promijeniti u životu toga prosjaka; kada bi taj čovjek odjednom postao milijunaš, sve bi njegove brige bile na drugome mjestu, sve bi se u njegovu životu promijenilo i zato bi o svim tim brigama tada bilo ludo misliti. Isto je tako i s pitanjem o Bogu!

Znaš li kamo ide vlak u kojem sjediš?

Treći i posljednji primjer: recimo da se voziš podzemnom željeznicom. Često sam iskusio da kada razgovaram s ljudima o smislu njihova života, kada ih pitam jesu li razmišljali o životu nakon smrti, tada često kao odgovor čujem: „A joj, nisam o tome još nikada razmišljao”, „Još sam mlad”, „Postoje različite religije, jedni kažu jedno, drugi drugo” i sl.

Posljednje istraživanje među mladima pokazalo je, što me veoma iznenadilo, da 20 ili 30% mladih u Njemačkoj kaže da ne vjeruju u Boga… No, ono što me mnogo više iznenadilo činjenica je da je njih 20 ili 30% indiferentno, da ne znaju u što bi vjerovali.

Pogledaj, ako sjediš u čamcu i iza tebe se nalazi morski pas, tada i nije najmudrije reći da o tome morskom psu i nisi baš razmišljao, da imaš drugoga posla.

Ili ako sjediš u vlaku i taj vlak juri velikom brzinom u nekome smjeru tada je relativno važno pitati se u kojemu smjeru ide taj vlak. Ako nekoga pitaš o smislu njegova života, ako pitaš za što živi, što je njegov krajnji cilj i on ti kaže da o tome još nikada nije razmišljao, to je jednako tome da sjedi u vlaku i misli: „Za mene je na prvome mjestu bilo važno da uspijem sjesti, bitno mi je s kim putujem jer ipak sam ja društveno biće i uostalom ne želim stres zbog razmišljanja o cilju i sl., želim uživati u vožnji, baciti malo pogled kroz prozor i, uostalom, platio sam; dakle imam dobro pravo biti ovdje”.

Onda ja opet kažem: „Ma sve je to dobro, ali ponavljam pitanje: Kamo ide ovaj vlak?” A on kaže: „Molim te, ne gnjavi me s tim filozofskim pitanjima!”

Pogledaj, tvoj život traje nekoliko godina, nekoliko godina a nakon toga nastupa vječnost a ona traje; tvoj život na zemlji traje nekoliko godina i on se bliži svome kraju. Pitanje je kamo ćeš stići. (…)

Dio prijevoda jednog od predavanja dr. Johannesa Hartla, iz serije predavanja pod naslovom „Mysterion”. Pri prijevodu, odnosno sinkronizaciji, zadržan je stil slobodnog govora.