Osobni razvoj

KAKO NAM JEDNOSTAVNOST I ZAHVALNOST MOGU ŽIVOT UČINITI RADOSNIJIM

Jesmo li razmaženi? Ponekad i mi odrasli izgledamo kao mali dječak u ovome Marininu promišljanju... Koliko se često u danu sjetimo zahvaliti za sve što nam je Bog dao?

Jesmo li razmaženi

Foto: Shutterstock

 

Sara je vedra, plavokosa susjeda koju nekoliko večeri u tjednu čuvam dok je njezina mama na poslu. Kako su dani sve topliji, tako i nas dvije zajedničko vrijeme provodimo u prirodi. Najviše voli obližnji perivoj isprepleten vijugavim puteljcima po kojima trči zajedno s drugom djecom.

Dok se oni zabavljaju i uživaju u igri, ja sjedim na staroj drvenoj klupi.

Jednog takvog dana, moju pozornost, usred razdragane vike privukao je jedan dječak vrtićke dobi koji je sve glasnije i upornije od majke tražio da mu kupi novi crveni kamion jer je svoj maloprije negdje u igri zametnuo. Majka je pokušala mirno i strpljivo nagovoriti da potraže stari, ali dijete je postajalo sve agresivnije. Čak nije pomoglo ni kad je igračka pronađena u travi, dječak se i dalje bacao po podu i vrištao da hoće novi.

Ovaj događaj potaknuo me na razmišljanje o razmaženosti, obliku ponašanja sve prisutnijem ne samo među djecom nego i među odraslima. Posebno je razmaženost raširena u materijalnom smislu kad se zemaljskih dobara nikad nema dovoljno.

Djeca oko kojih se „vrti svijet”

Ova tema obrađena je u mnogim pričama, od svima dobro poznate Pepeljuge i njezinih zlobnih polusestara do sličnih verzija kod drugih naroda. Talijani imaju bajku o djevojčici koja je živjela s maćehom i njezinom kćeri. Maćeha je svoje dijete mazila i pazila te ga na kraju razmazila, dok je pastorka doživljavala samo grubost i nepravde. Unatoč tome ostala je dobrog srca, spremna pomoći svima, za razliku od svoje polusestre naviknute da se sav svijet i bliža okolica vrte oko nje. Zaplet priče je u trenutku kad pastorka pomogne mačićima i biva nagrađena. Zavidna maćeha zahtijeva od svoje kćeri da uradi isto što i pastorka. No kako nije bila naviknuta na rad, ona odbija zahtjev. Majka ju udarcima prisili, no kći, umjesto da pomogne mačićima, prema njima se ponese grubo te biva kažnjena.

U svim primjerima koncept je isti: u najboljoj namjeri majka svoju kćer stavlja u centar, sve želje su ispunjene, dobiva pohvale i komplimente, ništa ne treba raditi i na kraju odrasta u egocentričnu i zlobnu osobu.

Odgoj je poslanje kome treba pristupiti odgovorno i savjesno ga obavljati. Ako se samo gleda lakši način, ne primjećuje se da se kreće na krivi put, koji je onda teško ispraviti.

Razmažena osoba ne vidi druge ljude oko sebe

U Bibliji se također spominje razmaženost u smislu pretjerane navezanosti na vlastitu korist, ugodu, materijalna dobra, čast i karijeru bez primjećivanja drugih ljudi oko sebe.

Primjer razmaženosti daje Isus u svojoj prispodobi o bogatašu i siromašnom Lazaru. Bogataš je bio naviknut da ima sluge koji će umjesto njega sve obaviti. Rješenje svojih problema tražio je u bogatstvu, potpuno se zatvorivši u svoj egocentrični svijet, u kojem je sve moralo biti kako je on htio. To je funkcioniralo do trenutka kad je trebao stati pred Lice Božje. Tek je tada postao svjestan da je zbog života u izobilju i trenutnih užitaka izgubio vječni život.

Mnogi ljudi naviknuti od djetinjstva da je sve onako kako oni žele bez imalo uloženog truda i napora imaju poteškoće kad trebaju živjeti samostalno, raditi i suočiti se s poteškoćama koje život donosi. Ne znajući sami kako to riješiti, opet posežu za, primjerice novcem jer rješenje ne vide u sebi nego izvan sebe, u bogatstvu.

Nije problem u samom bogatstvu nego u tome gdje je naše srce, u Bogu ili bogatstvu. Osobito ako se do materijalnih dobara dolazi na nepošten način, koji opterećuje savjest i čini čovjeka nesretnim, živčanim i razdražljivim, i jedini mu je cilj da ima još više svega što se novcem može kupiti. No pri tome ima sve manje onoga što se ne može kupiti: unutarnjeg mira, pravih prijatelja, slobode od svih ovisnosti.

Iz mog razmišljanja prekinula me Sara koja me obavijestila da je već umorna od trčanja i skakanja. No da jedva čeka kad ćemo opet uživati u prirodi, svježem zraku, ptičicama koje tako slatko cvrkuću i nekim zanimljivim malim životinjama kojima još ne zna imena.

Budimo jednostavni i zahvalni – i život će nam biti radosniji

Eto, budimo i mi jednostavni, radujmo se sasvim malim stvarima, na koje u trci modernog vremena tako često potpuno zaboravimo. Pokušajmo naći sve više pozitivnih stvari u svojoj okolini, biti zahvalni za sve ono što imamo i jesmo pa će nam život biti radosniji.

Najčitanije

Na vrh