Svetac dana

11. LISTOPADA

Sveti Daniele Comboni – zalagao se za evangelizaciju Afrike Već se u djetinjstvu oduševio za rad u misijama...

Sveti Daniele Comboni

Imendani: Filip, Andronik, Mainard, Gaudencije, Radojko

Daniele Comboni bio je talijanski biskup i misionar. Rođen je 15. ožujka 1831. u gradiću Limone sul Garda (provincija Brescia, Lombardija), kao sin siromašnih poljodjelaca Luigija i Domenice. Jedini je od njihove osmero djece koji je doživio zrele godine.

Već u djetinjstvu se oduševio za rad u misijama. Bio je učenik dječačkog zavoda don Nicolea Mazzea u Veroni. Studirao je teologiju, medicinu i učio mnoge strane jezike. Za svećenika ga je, 1854. godine, zaredio biskup Trenta, blaženi Johann Nepomuk von Tschiderer, a 1857. uputio se u Sudan zajedno s još četiri pripadnika spomenutog zavoda.

Combonijevi misionari

Predavao je na zavodu Mazzinu od 1861. do 1864. Objavio je, 1864. godine, u Torinu „Plan za preporod Afrike”. Imao je veliko povjerenje u sposobnosti afričkih ljudi, te je bio uvjeren da Afriku treba spašavati uz pomoć same Afrike. Obišao je Francusku, Španjolsku, Englesku, Njemačku i Austriju, prikupljao novčana sredstva i posvuda govorio o važnosti evangelizacije Afrike. U Veroni je, 1867. godine, osnovao Misijski institut za Crnu Afriku (Istituto delle Missioni per la Nigrizia), za svećenike i laike. Postali su poznati kao Combonijevi misionari (Comboniani), a 1894. nazvani su Kongregacijom sinova Presvetog srca Isusova (Figli del Sacro Cuore di Gesù).

Combonijeve misionarke

Osnovao je, 1872. godine, i ženski institut, Sestre misionarke milosrdne majke crne Afrike (Suore Missionarie Pie Madri della Nigrizia), poznate kao Combonijeve misionarke, Missionarie Comboniane. Slične ustanove osnivao je i u Kairu, kako bi misionare prilagodio uvjetima rada u Središnjoj Africi. Prigodom otvaranja Sueskog kanala, 1869. godine, posjetitelji su uočili da u Combonijevim školama djecu podučavaju crne učiteljice. Njegova zamisao o evangelizaciji Afrike uključivala je suradnju svih snaga Crkve Kristove. Sudjelovao je, 1870., na Prvom vatikanskom koncilu, gdje je podnio peticiju kojom objašnjava potrebu uključivanja Crkve u evangelizaciju Afrike. Započeo je svoje veliko djelo u samo dvije misijske postaje, El-Obeid (Kurdufan) i Khartoum, ali su uskoro otvorene i druge (Berber, Delen, Malbes). Imenovan je, 1872., apostolskim provikarom, a 1877. vikarom za Središnju Afriku, područje s gotovo 100 milijuna stanovnika. Iste godine, 1877., imenovan je naslovnim biskupom Claudiopolisa i biskupom Khartouma.

Usred krvavih sukoba borio se protiv trgovine crnim robljem, protivio se pašama i služio prosjacima

Pred njegovim sljedbenicima otvorio se težak put u srce afričkog kontinenta. Mnogi su stradali od tropskih groznica, nesnosne suše, gladi i oskudice, ali Daniele Comboni nije odustajao. Usred krvavih sukoba borio se protiv trgovine crnim robljem, protivio se pašama i služio prosjacima. Često je putovao u Europu u potrazi za novim misionarima i potrebnim financijskim sredstvima. Surađivao je u znanstvenim radovima o Africi, njezinu zemljopisu, jezicima, otkrićima i običajima. Govorio je šest europskih jezika, arapski i nekoliko centralnoafričkih narječja. Pokrenuo je reviju „Nigrizia”, koja izlazi i danas.

Njegove posljednje riječi bile su: „Ja umirem, ali moje djelo neće umrijeti”. Djelo svetog Danielea Combonija doista nije umrlo i procvalo je punim cvatom, poput dobrog sjemena bačenog u plemenitu afričku zemlju. Combonijeva zajednica razgranala se u veliko stablo i proširila se ne samo po Africi nego i u Europi, Latinskoj Americi i Aziji. Comboniani, Combonijeva obitelj, djeluju i danas, a njegovi svećenici, braća i sestre, prema podacima iz godine 2008., služe u 328 bolnica, škola i sirotišta u više od 40 zemalja, s 1803 misionara i misionarki, od kojih su njih 1296 svećenici.

Njezini su se roditelji utekli Comboniju u zagovor, i djevojčica je sljedećeg jutra čudesno ozdravila! Liječnici su bili zaprepašteni

Čudo

Čudo koje je utjecalo na njegovo proglašenje svetim dogodilo se je 25. prosinca 1970. Djevojčica Maria Giuseppa Oliveira Paixão bila je podvrgnuta operaciji želuca zbog infekcije koja se je s vremenom sve više pogoršavala. No njezini su se roditelji utekli Comboniju u zagovor, i djevojčica je sljedećeg jutra čudesno ozdravila! Liječnici su bili zaprepašteni. Sedam stručnjaka zaključilo je da znanost ne može objasniti djevojčičino izlječenje s čime su se složila šestorica teologa. Papa Ivan Pavao II. je 6. travnja 1995. potvrdio autentičnost čuda te je Combonija proglasio blaženim 17. ožujka 1996. a svetim 2003.

Najčitanije

Na vrh