Sveti Ivan se rodio 1541. godine kao sedmo dijete Jakova Leonardija i njegove žene Ivane, rođene Lippi, u mjestancu Diecimo, nedaleko Lucce, u pokrajini Toscana. Nakon što je pet godina pohađao školu župnika u Villa Basilica, poslan je u Luccu pobožnom Antoniju Parigiju da se obrazuje za ljekarnika. Ondje se uključio među skupinu prijatelja koji su nastojali provoditi savršeniji kršćanski život, koji se nisu zadovoljili osrednjošću i koji su osim njegovanja duhovnoga života nastojali pomagati siromasima i hodočasnicima.

Na savjet ispovjednika napustio je farmaciju i počeo studirati teologiju da bi postao svećenik

Sveti Ivan je u tom razdoblju života pokucao na vrata franjevačkoga samostana u želji da uđe u franjevce, no nije bio primljen. To ga nije nimalo obeshrabrilo pa je u dobi od 26 godina, na savjet svoga ispovjednika, napustio farmaciju i počeo studirati teologiju da bi postao svećenik. Na studiju je veoma brzo uznapredovao pa je bio obučen u kleričko odijelo, primio niže redove i već tada, pod vodstvom dominikanca Bernardinija, obavljao neke apostolske poslove. Primivši i više svete redove, na blagdan Bogojavljenja 1571. godine, prvi se put kao svećenik uspeo na oltar da služi Svetu Misu.

Nitko se nije sjetio zahvaliti mu. Štoviše napadali su ga, klevetali, prijetili mu

Svoj je svećenički rad najvećim dijelom usredotočio na propovijedanje i ispovijedanje. U želji za promicanjem općega dobra, Leonardi je 1. rujna 1574. u Lucci u crkvi Santa Maria della Rosa osnovao Kongregaciju klerika (Družba reformiranih svećenika). Njegov nasljednik, Pavao V., nazvat će je Družbom regularnih klerika Majke Božje. Grgur XV. pribrojio ju je 1621. među prave redove. Radom sv. Ivana Leonardija u Lucci se duhovno i ćudoredno stanje znatno poboljšalo. No nitko se nije sjetio za to zahvaliti pravome promicatelju obnove. Štoviše, Leonardija su napadali, klevetali, prijetili mu.

Ubrzo nakon njegove smrti vjernici su ga počeli štovati zbog njegova svetog života i zbog čudesa koja su se događala po njegovu zagovoru

Unatoč mnogim preprekama, sveti je Ivan Leonardi ustrajnim djelovanjem mislio i na budućnost. Tako je izradio plan svojim regularnim klericima za rad u vanjskim misijama. Sveti Filip Neri, koji je od njega bio veći realist, preporučio mu je neka se ponizno ograniči na rad u Italiji. No Leonardi je ipak htio nešto učiniti i za misije pa je 1603., zajedno sa Španjolcem Vivesom, osmislio plan o osnutku misijskoga kolegija Collegium urbanum de propaganda fide, koji će 1627. ostvariti papa Urban VIII., a koji je za misije bio, a i danas jest, od neprocjenjiva značenja.

Leonardi je preminuo u Rimu 9. listopada 1609. Ubrzo nakon njegove smrti vjernici su ga počeli štovati zbog njegova svetog života i zbog čudesa koja su se događala po njegovu zagovoru.

Priredio Danijel Katanović; Book.hr