Duhovnost

KOJA JE CIJENA SLOBODE // Smijemo li raditi što hoćemo zato što smo slobodni? „Postoji li zaista besplatna sloboda – kako nam često sugerira današnje društvo – ili i ona ima neku svoju, makar skrivenu, cijenu? Može li čovjek koji se ne bori za slobodu, uživati u njoj?”

Smijemo li raditi što hoćemo zato što smo slobodni?

Foto: Shutterstock

 

Mogu li raditi što hoću ako sam slobodan?

U današnjim tumačenjima nerijetko nailazimo na tezu da, pošto smo slobodni, smijemo raditi što hoćemo. Ta teza uopće ne razmatra pitanje jesam li slobodan što god činio? Jednostavnije rečeno: mogu li sam sebe nekako dovesti u ropstvo?

Profesor sociologije i filozofije u srednjoj školi stalno nam je ponavljao rečenicu: „There’s no free lunch”. To zapravo tvrdi i Biblija kada poručuje da onaj tko ne radi, neka ni ne jede. Na tom bismo se tragu mogli zapitati i sljedeće: postoji li zaista besplatna sloboda – kako nam često sugerira današnje društvo – ili i ona ima neku svoju, makar skrivenu, cijenu? Može li čovjek koji se ne bori za slobodu, uživati u njoj?

Bonovi od 1000 kuna koji se mogu iskoristiti u trgovačkim centrima?!

Besplatna sloboda bila bi sloboda koja je zagarantirana, za koju se ne treba nimalo potruditi. No ne počinjete li i vi sumnjati da to više nalikuje na neku prijevaru nego na nešto uistinu dragocjeno? Podsjeća me to na nedavnu prijevaru na društvenim mrežama, kada su osvanuli bonovi u iznosu od 1000 kuna, koji se kao mogu iskoristiti u nekim trgovačkim centrima; ili kada su prije nekoliko godina ljudi kupovali mobitele za jednu kunu, ne znajući da time kupuju i nešto drugo, poput ugovora koje je trebalo ispoštovati, čega nisu bili svjesni, jer im sve to očito nije bilo dobro protumačeno u trenutku kupovine. S druge strane, prije no što su se ti ljudi uvjerili da ipak ima nekih, možda skrivenih troškova, ostale ponude mobitela mogle su im izgledati itekako skupe. Iako je cijena tih mobitela bila puno realnija.

Je li nam prava sloboda, s vlastitom cijenom, preskupa?

Isto se može dogoditi i nama ako mislimo da je sloboda besplatna. Prava sloboda, ona u kojoj nema skrivenih troškova i ni trunke prijevare, ali koja dolazi s vlastitom cijenom – može nam se činiti preskupa. Zašto bi se mladić i djevojka borili za čistoću prije braka, ako postoji seksualna besplatna sloboda?! Zašto bi se otac i majka žrtvovali da njima i njihovoj djeci bude dobro i lijepo, ako postoji besplatna sloboda, pa otac ili majka izbivaju iz kuće i prepuštaju sve obveze i odgovornosti onom drugom?!

Koji je tvoj odgovor Bogu na slobodu koju ti nudi?

Zasigurno se to dogodilo i Izraelcima. I njima je sloboda na koju su bili pozvani od Boga, izgledala preskupa. Kad ih je Bog poslao na izviđanje Obećane zemlje, mnogi od njih su postali ne samo obeshrabreni nego čak i ljuti na Boga: „Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj. Ili da smo pomrli u ovoj pustinji”. To je bio njihov odgovor na ponuđenu slobodu.

Nismo li mi često nalik tim Izraelcima, kojima je egipatsko ropstvo postalo primamljivije od slobode za koju se treba izboriti, vjerujući Bogu. Ne upadaju li danas mladi u ropstvo bluda jer im nitko nije rekao da sloboda ima svoju cijenu? Društvo im samo govori: slobodni ste. Ali ispravnije je reći da su mladi, kao i svi drugi ljudi uostalom, pozvani na slobodu. Naslov himne Susreta hrvatske katoličke mladeži 2014. godine, koja je glasila „Na slobodu pozvani”, upravo je pogodio samu bit priče o slobodi. Jedno je sigurno: vidjet će Obećanu zemlju samo onaj tko je spreman na žrtvu i tko vjeruje da mu Bog time ne postavlja preteške uvjete, koliko god u danom trenutku bilo teško. Onaj tko zna da sve ima svoju cijenu, pa kada čuje da se nudi nešto besplatno a jako dragocjeno, što možemo dobiti bez imalo muke i truda s naše strane – bježi glavom bez obzira. Mladi imaju velike ideale, u koje bi itekako znali uključiti i slobodu. Utoliko ih društvo uvelike podcjenjuje kada im nudi jeftine kopije prave slobode. Kao da oni nisu sposobni za žrtvu i pobjede!

Cijena naše slobode? Pogledaj u Isusa na križu…

„Za slobodu nas Krist oslobodi”, reći će sv. Pavao u Poslanici Galaćanima, pozivajući ih da se više ne daju u jaram ropstva. Ropstvo je jaram za čovjeka, i to onaj koji je isključivo težak. Onaj koji ne otkupljuje, nego sve više veže i opterećuje čovjeka. I naplaćuje zakašnjeli dug.

Sloboda ima svoju cijenu, koju nekad znamo previdjeti. Ali i skoro pa besplatne stvari imaju svoje troškove, koji su na početku skriveni. Stoga posebno kada nam je jako teško u borbi i kada bismo mogli klonuti duhom, otvorimo srce za radosnu vijest: prava sloboda ima svoju cijenu, ali ona toliko i vrijedi! Cijeniti možemo samo ono čiju smo vrijednost zaista spoznali, a u tu nas spoznaju mora uvesti sam Bog.

Isus je morao trpjeti i umrijeti na križu da bi nas oslobodio. Ne govori li nam to dovoljno o cijeni koju naša sloboda ima?!

Najčitanije

Na vrh