Foto: Shutterstock

Kad prepoznamo tihi razvod, ne smijemo šutjeti. Razumije se kako je stvari moguće riješiti jedino razgovorom. Vrlo je vjerojatno da ćemo se morati posvađati, ali zato trebamo znati kako biti dobar boj. Postoje dobar boj i loš boj. Loša svađa ostavlja nas u velikim ranama. Nakon dobre svađe možemo se osjećati umorno, iscrpljeno i povrijeđeno, ali na nekakav prihvatljiv način, te nakon toga redovito više cijenimo svoga bračnog druga. Možda je to bio prvi put da smo onoga drugog osjetili iznutra. Razumijemo kako i što osjeća; što ga se najviše dotiče. Raste naše poštovanje prema njemu. Prema svome bračnome drugu osjećamo ljubav i želimo mu iskazati nježnost.

Iznesimo stoga smjernice za dobre svađe.

Budite iskreni

Pritom ne mislimo da trebate biti savršeno iskreni kada su posrijedi nedostaci onoga drugog. Želimo reći da trebate biti iskreni prema sebi. Budite spremni priznati kako možda niste u pravu. Imajte poniznosti drugoga saslušati. Često će se dogoditi da nam bračni drug predbaci nešto što smo mi zapravo smatrali jakom točkom kod sebe. Nož obično udara ondje gdje najmanje očekujemo, ali je upravo tako najčešće i ispravno. Vrlo ćemo vjerojatno biti napadnuti upravo ondje gdje smo smatrali kako sve savršeno činimo i bili tako ponosni na sebe te očekivali kompliment. Zašto? Jer se iza onoga što smatramo jakim točkama obično kriju skrivene slabosti. Tu se znade ušuljati oholost, skrivajući prikrivene loše motive.

Supruga tako može prekrasno postaviti stol, skuhati izvrsnu večeru, lijepo se obući i očekivati kompliment, ali će mužu zasmetati neki prikriveni loš motiv koji će naslutiti. Ona možda neće biti svjesna kako mu određeni vidovi njezina ponašanja kojima se „odaje“ onemogućuju reagirati onako kako se nadala.

Istinsko je slušanje razabiranje u Duhu Svetomu onoga što se odnosi na nas i što je druga osoba zaista htjela reći

Muž je možda odličan vozač, i za to očekuje kompliment. No, neka vrsta arogancije, nesvjesna postavljanja zahtjeva na drugoga, oholost ili bezosjećajnost suprugu mogu navesti da kritizira upravo način na koji vozi.

Mogli bismo nanizati još bezbroj sličnih primjera. Trebamo moliti za poniznost koja prepoznaje istinski sadržaj ispod onoga površinskog. (…)

Istina nerijetko dolazi pod krinkom. Misao koja naizgled i nije odveć bistra često u sebi skriva pravi dragulj istine. Kršćani bi trebali moliti za poučljiv duh, kako bi u izgovorenim riječima mogli razabrati istinu. Stvarno slušanje najteže je umijeće na svijetu, upravo stoga što zahtijeva potpuno i trajno umiranje sebi. Međutim, neki ljudi ponekad i neopravdano osjećaju krivnju. Odveć su spremni prihvatiti kritiku, čak i kada je neutemeljena. I na takve se slučajeve primjenjuje isto upozorenje: prekomjerno prihvaćanje kritike jednak je nedostatak kao i odbijanje slušanja. Istinsko je slušanje razabiranje u Duhu Svetomu onoga što se odnosi na nas i što je druga osoba zaista htjela reći. „A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla“ (Heb 5,14). Vježbanje u poniznu slušanju onih koji su nam najbliži pomaže nam razviti sposobnosti razabiranja koje nam omogućuju u svijetu susretati život za Krista.

Nikada ne pokušavajte raniti drugoga

Učinit ćete dovoljno i bez osobita truda. Ako krenete s nakanom povrijediti; ako s užitkom želite pogoditi bolno mjesto, tjerate svoga bračnog druga na podizanje zidina prema vama. Nitko ne može trpjeti neprestano vrijeđanje. U braku smo odveć ranjivi a da bismo trpjeli neprestano i namjerno zadavanje rana. Nikada se nemojte pokušavati osvećivati. U braku trebaju vladati poštovanje, divljenje i pouzdanje. Uvrede uništavaju sposobnost njegovanja poštovanja. Budite spremni odustati dok je onaj drugi u prednosti. Neka on ima zadnju riječ. Pronađite načine kako da poštujete svoga bračnog druga i divite mu se i onda kada se ne slažete.

Najbolji ‘recept’ za uništenje braka je…

U Svetome pismu nigdje nećete pronaći riječi: „Pustite jeziku na volju.“ Jest, ondje stoji: „Pogriješi li tvoj brat, prekori ga“ (Lk 17,3), ali nakon toga slijede riječi: „ako se obrati, oprosti mu“ te „Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti“ (Gal 6,1; kurziv autorov). Mojsije je, izazvan, pao ničice u molitvi (Br 16,4) te postao „najskromniji čovjek na zemlji“ (Br 12,3). Blagost nije slabost, već svijest o grešnosti zbog koje čovjek postaje nesklon činiti bilo što što bi nekoga moglo povrijediti ili ugroziti njegovu slobodnu volju. Najbolji „recept“ za uništenje braka jest truditi se „pobijediti“ u baš svakoj svađi. „Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!“ (Izr 17,14). Čak i kada ste potpuno sigurni kako je ono što želite reći ispravno i istinito, izgovorite to jedino ako vas Duh Sveti na to potiče za dobrobit onoga drugog.

Naši su nas roditelji kao djecu brižno učili neka ne vrijeđamo druge. Silno smo im na tome zahvalni (učili su nas to riječima, ali i primjerom). Milošću Božjom, u 57 godina braka, nijedno od nas nije izgovorilo riječ u zloj namjeri povrijediti onoga drugog. Živo se sjećam majčinih riječi: „Muškarac koji samo jednom udari ženu uopće nije muškarac.“ Ništa mi, kao dušebrižniku, nije teže doli kada čujem kako muž tuče ženu. Pritom mislim i na njega, a ne samo na nju. Nasilju uopće ne bi smjelo biti mjesta u kršćanskome domu.

Rane, kao i sklonost da se zadaju, lakše se nadilaze ako neprestano mislimo na to kako nas Gospodin Isus Krist ljubi te kako nas naš bračni drug ljubi u Njemu.

Moramo uvijek vjerovati kako u duhu našega bračnog druga, ma koliko njegovi postupci mogli upućivati na suprotno, uvijek postoji ljubav za nas

Kao stvorenja, sastojimo se od tri djela: tijela, duše i duha. Na razini duha, Gospodin Isus Krist prebiva u svakome od nas. U srcu i umu, a onda i u tijelu, možemo biti zbunjeni i zakočeni, no ne i u duhu. Bračni parovi moraju zadržati vjeru kako – koliko god srce i um mogli postati zbunjeni ili zapriječeni – nikada ne prestaju ljubiti jedno drugo. Moramo uvijek vjerovati kako u duhu našega bračnog druga, ma koliko njegovi postupci mogli upućivati na suprotno, uvijek postoji ljubav za nas. Ne pouzdajemo se u tijelo, već jedno u drugome častimo život Kristov.

Kada poželite povrijediti bračnoga druga, zaustavite se na trenutak

Razdvojite se, ako je potrebno. Pružite si priliku povratiti sabranost i ispravno gledište. Možda vam i treba predah, ali nikako to nemojte iskoristiti za povlačenje. Morate se biti spremni vratiti i završiti stvar. Uzmite si vremena i slušajte glazbu, cijepajte drva – što god vam pomaže opustiti se. Najbolja je molitva. Neka vam Isus povrati nadzor nad samima sobom i pomogne vam opet jasno vidjeti ono drugo. Jer, u svađi sve gledamo sa stajališta svoje povrijeđenosti. Mala djeca, kada osjećaju glad ili ih nešto boli, u potpunosti gube iz vida sve ostalo. Napetosti izazvane svađom mogu nas vratiti u takvo ponašanje. Tada problemi, nedostaci ili grijesi za koje mislimo da ih vidimo u bračnome drugu narušavaju cijelu našu sliku o njemu. Da bismo povratili ispravnu perspektivu, moramo se „povući s bojišta“. Dopustimo stoga Isusu neka nam očisti srce od gorčine i otrova, kako bismo ponovno mogli vidjeti blaženu ukupnost našega bračnog druga, kao i života u zajedništvu s njime.

Kako veli indijanska poslovica, moramo neko vrijeme provesti „hodajući u mokasinama onoga drugog“. Trebamo pokušati svađu sagledati iz njegova gledišta, kako bismo pokušali dokučiti njegove misli i osjećaje te najbolje moguće, a ne najgore motive. „Dušo, sada uviđam u čemu sam ja bio/bila u krivu.“ Tako olakšavamo svome bračnom drugu postupiti jednako.

Uvijek izgovorite one važne dvije riječi…

Pretpostavimo da je suprug nešto skrivio. Prilazi supruzi i ispričava joj se. Jedna je od najvećih tragedija ta što većina ljudi ne zna kako reagirati na to. Većinom će reći nešto poput: „Ma, u redu je!“ Ali nije tako! To je istovremeno i laž i uvreda. Sve dok Križ Kristov ne pročisti stvari, ništa nije u redu, ma što mi mislili ili osjećali. Ako me John nečim povrijedi, a potom mi se ispriča te mu ja na to kažem „Nema veze“, time mu zapravo govorim kako mi nije dovoljno važan da bi me ono što čini moglo povrijediti.

Jedno je umijeće slušanja, ali je daleko važnije naučiti kako izgovoriti teške riječi s toliko sućuti da ih ovaj drugi rado primi i zahvali vam

Mnogi bračni parovi zapravo razaraju svoj brak nastojeći biti ljubazni. Budući da se boje raniti ono drugo, nikada ne govore istinu. Ali, istina nikada ne može biti razorna kada je srce na pravome mjestu. „Bolji je javni ukor nego lažna ljubav“ (Izr 27,5-6). Jedino ako su supružnici spremni priznati krivnju, njihove rane mogu prispjeti na Križ. Moraju svladati umijeće obzirna govorenja istine. Jedno je umijeće slušanja, ali je daleko važnije naučiti kako izgovoriti teške riječi s toliko sućuti da ih ovaj drugi rado primi i zahvali vam. „Riječi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebrnim posudama“ (Izr 25,11). Takve su se jabuke nekoć posluživale kako bi osvježile dobrodošle putnike. Istina kazana u pravo vrijeme osvježava. Moguće se svađe pretvaraju u zagrljaje, kada blaga riječ pronađe put do srca. „Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu. Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju ludost. „(…) Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu“(Izr 15,1-2;4). Ponekad moramo reći istinu, znajući kako će boljeti, ali naša namjera zato mora biti utješiti i donijeti ozdravljenje. „Krvave masnice očiste zlo, i udarci pročiste odaje utrobe“ (Izr 20,30).

Najpotrebnija vještina za obnovu obitelji

Iako bismo trebali, a ponekad i izgovorimo te nadasve važne riječi: „Opraštam ti“, nije lako dobiti oprost. Ne možemo natjerati srce neka učini onako kako nam usne govore. Jedino Gospodin Isus Krist može dotaknuti i preobraziti srce. Možemo reći da opraštamo, ali ćemo za tjedan dana, kada nas bračni drug ponovno rani, povikati: Ti uvijek…! Na ovaj ili onaj način, otkrivamo kako zapravo nije došlo do onoga što smo rekli. „Bez prolijevanja krvi nema oproštenja“ (Heb 9,22). Bračni par koji ne moli vrlo će teško primijeniti snagu Križa na dubine vlastitih srdaca. O opraštanju će biti više riječi u 19. poglavlju. Dovoljno je reći kako je sposobnost potpuna opraštanja možda najpotrebnija vještina za obnovu obitelji danas.

Ulomak iz knjige „Obnova kršćanske obitelji“ autorâ Johna Lorena i Paule Sandford. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.