Duhovnost Osobni razvoj

RAZGOVOR S DR. BILLOM THIERFELDEROM
Zašto ponizni ljudi mogu činiti ‘velike’ stvari?
„Oholost je tako podmukla da nas navodi da kažemo: 'Problem je u tebi, ne u meni.' Naša potreba za time da budemo „u pravu“ ili „dovoljno dobri“ da bismo dobili ono što želimo, često nam onemogućuje da vidimo pravu istinu o sebi.“

Zašto ponizni ljudi mogu činiti 'velike' stvari?
Zašto ponizni ljudi mogu činiti 'velike' stvari?

Tijekom proteklih nekoliko godina imao sam čast izbliza upoznati dr. Billa Thierfeldera, izuzetna katolika, muža, vođu i evangelizatora. On je voditelj Koledža „Belmont Abbey“, poznata katoličkog fakulteta društvenih znanosti u blizini grada Charlottea (Sjeverna Karolina) te autor knjige Less Than A Minute To Go: The Secret to World-Class Performance in Sport, Business and Everyday Life.

Dr. Thierfelder je godinama bio na čelu ugledne kompanije „York Barbell“, koja se bavi proizvodnjom opreme za tjelovježbu. Održao je stotine predavanja na temu vjere, športa, obrazovanja, medicine i poslovanja. Također je pred američkim kongresom održao svjedočanstvo o svom iskustvu i poimanju vjerske slobode. Pripadnik je Reda malteških vitezova, a sa svojom suprugom Mary i njihovo desetero djece živi u blizini grada Charlottea.

Usprkos svojim impresivnim uspjesima dr. Thierfelder jedna je od najponiznijih osoba koje poznajem. Jasno je to već iz jednog razgovora s njime, kao što se to očituje i u načinu na koji piše, u njegovom služenju Crkvi, kao i njegovu odnosu prema studentima dok ih pozdravlja i razgovara s njima prolazeći kampusom fakulteta kojem je na čelu.

Razgovor s dr. Thierfelderom

Dr. Thierfelder, iskreno me zanimaju vaša razmišljanja o tome kako se katolički muškarci (odnosno, muškarci općenito) bore sa svojom ohološću. Zašto je oholost glavna prepreka u našem vjerskom životu?

Oholost je početak svakog grijeha. Na toj se neumjerenoj samodopadnosti temelji svaka prepreka u muškarčevom životu.

Muškarci uglavnom imaju prirodnu sklonost usredotočivanja na jednu stvar koju rade i oni su na to fokusirani dok ne izvrše zadatak, čak i ako je to na štetu svih ostalih. Muškarci u sebi imaju taj natjecateljski duh, koji ih potiče da „pobjeđuju“ u svemu što čine. Zbog tog poriva za pobjeđivanjem često se zapetljaju u sebičnost i usredotočuju na sebe. Tomu pridonosi i naše društvo, koje veliča „pobjednike“ i potkopava „gubitnike“. Takav pristup dovodi do potrebe za pobjeđivanjem pod svaku cijenu, koje u konačnici šteti samoj osobi i onima koje voli. Kakva smisla ima pobijediti u jednom natjecanju ako izgubiš sve ono najvažnije u životu? (Usp. Mk 8, 36.)

Što mislite, primjećuju li muškarci katolici, kojoj god dobnoj skupini pripadali, da njihova oholost narušava njihov bračni život, odnos prema djeci, njihov poslovni, kao i vjerski život? Zašto smo često slijepi pred tom činjenicom i što možemo učiniti da bismo bili svjesniji vlastite oholosti?

Oholost je tako podmukla da nas navodi da kažemo: „Problem je u tebi, ne u meni.“ Naša potreba za time da budemo „u pravu“ ili „dovoljno dobri“ da bismo dobili ono što želimo, često nam onemogućuje da vidimo pravu istinu o sebi. Budući da se nekako očekuje da su muškarci vođe i da imaju odgovore na sva pitanja, možda su već sami sebe uvjerili da oni najbolje znaju što je za druge najbolje. Na koncu, poznajete li muškarca kojemu nije problem pitati za smjer kojim treba ići kad se izgubi?

Trebamo biti svjesni onoga protiv čega nam se je boriti. Ako ne znaš što si krivo učinio, onda je teško mijenjati stvari. Sve to vrijedi i kad je riječ o suočavanju s vlastitom ohološću. Zapitajte se: „Slušam li ono što mi drugi govori? Imam li spreman odgovor i prije nego što sam ga pozorno saslušao?“ Prije nego što progovorimo, svakako se preporuča najprije promisliti o tri stvari: Je li ono što želim reći istinito? Je li to potrebno reći? Može li to što promijeniti? Ako je odgovor na ta tri pitanja potvrdan, onda je ono što želite reći vjerojatno vrijedno toga. Ako nije, nastavite slušati! Tako ćete biti usredotočeni na drugoga, a ne na sebe.

Spomenuli ste da se molitvom, poniznošću i predanjem Bogu možemo najbolje boriti s vlastitom ohološću i s time se u potpunosti slažem. Kada napokon prepoznamo tu grešnu sklonost u svojem životu, kako muškarac može prigrliti poniznost i predanje Bogu kao izlaz iz tog stanja kad mu se to činiti tako teško izvedivim?

Biti ponizan znači priznati: „Ništa sam, ništa ne znam i ništa nemam.“ Nije riječ o nisku samopoštovanju i lažnoj poniznosti jer, na koncu, ako si s Bogom, čime se onda hvalisati? S tom spoznajom nam dolazi predivno oslobođenje. Ne moram biti nešto što nisam. Pozvan sam biti upravo onakvim kakvim me Bog želi i dati sve od sebe u onome što radim. Nemaš što „izgubiti“ ako si ionako svjestan da si samo prašina. To te oslobađa da u svemu daješ ono najbolje od sebe. Tad su svoju pozornost i darove ulažeš u zadatak koji je pred tobom, a to obično donosi najbolje rezultate. Onda to ne činiš da bi te ljudi tapšali po ramenu i govorili ti kako si dobar, nego zato što Bogu želiš dati sve što imaš.

Biti ponizan znači upustiti se u velike stvari bez straha sa spoznajom da je Bog taj koji je velik, a ne ti. Zbog toga ponizni ljudi mogu činiti velike stvari!

Možete li s nama podijeliti situaciju iz vlastitog života kad ste zbog grijeha oholosti iskočili iz tračnica života u miru i što vam je pomoglo da dođe do promjene?

Na početku moje karijere znalo me je mučiti kad bih negdje pročitao o uspjesima svojih sustručnjaka na kojem području. Bio sam sklon kritizirati njihova postignuća i tražiti razloge zašto nisu zaslužili takav uspjeh. Iako toga tada nisam bio svjestan, činio sam to pokušavajući dokazati da sam ja „najbolji“ i da ja zaslužujem svu čast i slavu. Nikada nisam rekao: „Ja sam najbolji“, ali drugima pristupajući s podcjenjivanjem upravo sam im to poručivao.

Možete doći u napast da pomislite: „Ali što ako smo ti i ja najbolji u onome što radimo?“ To bi bilo u redu, ali zašto imamo potrebu drugoga poniziti da bismo se mi uzdigli? Zašto se ne možemo radovati tuđemu uspjehu? Sama činjenica da smo zabrinuti ili se čak osjećamo ugroženi zbog čijeg uspjeha otkriva našu oholost. Poput Lucifera, koji je sama oholost, ni Bogu ne dopuštamo da bude najbolji.

U borbi s ohološću meni je osobito pomoglo ono što su svetci pisali. Navest ću ovdje samo neka djela koja su mi pomogla vidjeti istinu o sebi i svoju ulogu u svijetu: Iskreno predanje u božansku Providnost: tajna mira i sreće (autori Jean Baptiste Saint-Jure i sv. Klaudije de la Colombière), Prepuštenost božanskoj Providnosti (Jean Pierre de Caussade) i Filotea – Uvod u pobožni život (sveti Franjo Saleški). Postalo mi je jasno i shvatio sam da je sve što imam zapravo dar od Boga. Ja sam jedan od onih slugu iz Markova evanđelja 25, 14 – 30. U tjelesnome, psihičkome i duhovnom smislu dobio sam svoj dio talenata, ali svoje su dobili i sve osobe oko mene. I ostali su, baš poput mene, pozvani biti dobre sluge i umnožiti ono što su dobili.

Ta me je spoznaja oslobodila da se trudim sve činiti najbolje što mogu služeći se svim darovima kojima me je Bog blagoslovio i da se radujem kada i drugi to čine.

Kako biste ono što Katolička crkva naučava pretočili u akcijski plan borbe protiv grijeha oholosti? Kako bi izgledao taj plan namijenjen katoličkim muškarcima?

Taj bi plan svakako trebao biti jednostavan. Prije svega, Bog je kralj, a ja to nisam! Sve što imam njegovo je. Pozvan sam udvostručiti darove koje mi je dao, uzvratiti mu 100 %. To znači da je sve što imam zapravo dar.

Odvojite minutu-dvije vremena i na papir zapišite sve ono što u svojem životu smatrate neprocjenjivim. Sve ono što ne biste mijenjali za sav novac ovog svijeta. Većini je ljudi obično dovoljna minuta da zapiše ono najvažnije. Pogledajte sada svoj popis. Jeste li na popis stavili svoje moždano deblo? Mrežnice svojega desnog i lijevog oka? Ili sve jezgre svake stanice vašega tijela? Sad ste vjerojatno pomislili: „O čemu to ovaj govori?“ Ali kada malo bolje razmislite, biste li bili živi da vaše stanice nemaju jezgru? Naravno da ne. Na vašem se popisu nalaze važne stvari kao što su zdravlje i obitelj, a navodeći ih niste ni pomislili na neprocjenjivu važnost onoga od čega ste sazdani. Zapravo, trebalo bi nam nekoliko listova papira da zapišemo sve ono bez čega ne bismo mogli živjeti i što se ne može kupiti svim blagom svijeta.

Bogatiji smo nego što to možemo pojmiti. Kad bi danas nestalo sve što imamo i mi ostali na životu još stotinu godina, nikada ne bismo mogli dovoljno zahvaliti Bogu na svemu što nam je dao do ovog trenutka. Kako da ne padnemo ničice i ne poklonimo se pred njegovom silnom velikodušnošću?

Kad ste u stavu zahvalnosti i poniznosti, u vama raste želja da vršite Božju volju umjesto da činite što vas je volja. Naša Nebeska Majka izrekla je pet najsnažnijih riječi koje su ikada zapisane: „Štogod vam rekne, učinite.“ (Iv 2, 5) Kada tako činimo, zaštićeni smo od grijeha oholosti.

I nije to tako teško činiti. Sveta Mala Terezija poznata je po tome što je činila „male“ stvari. Ona je običavala raditi najsitnije stvari s ljubavlju i poniznošću. Razmišljajte o tome svakog dana. Koje su to „male stvari“ koje ti možeš činiti da bi se podsjetio gdje ti je mjesto u Božjem planu?

Postoje neke stvari koje preporučam činiti da bismo progutali vlastiti ponos i rasli u kreposti poniznosti. Počnite s onim što se vama se čini najlakšim izvesti. S vremenom tomu pridodajte još nešto moleći Duha Svetoga da vas vodi.

Pokušajte pronaći nekoga tko će vam pružiti duhovno vodstvo na vašem putu; ispovijedajte se najmanje jednom mjesečno; pričešćujte se barem jednom tjedno, a ako je moguće, i svakodnevno; promatrajte Krista u svakome, a i vi svakomu budite Krist, osobito onima koji vam idu na živce jer njima je najviše potrebna vaša ljubav; slušajte više, govorite manje; priznajte kad ste u krivu, ispričajte se, popravite što se popraviti da i krenite dalje. Umjesto da komu kažete: „Baš sam ponosan na tebe“, radije recite: „Baš me raduješ.“ Budite poslušni onima kojima ste dužni pokazati poslušnost. Učite se u svemu zahvaljivati Isusu, baš u svemu, onda kad je sve u redu, a osobito u situacijama u kojima se niste željeli naći (1 Sol 5, 18). Svakog dana pročitajte barem redak ili dva iz Svetog pisma, kao i nešto iz ostavštine svetaca. Okružite se stvarima koje vas podsjećaju na Boga. U vašem automobilu, na radnom mjestu, uza se uvijek možete imate koji blagoslovljeni nabožni predmet. Molite Krunicu ili barem jednu deseticu navečer, kad se obitelj okupi i kad se svi nađete na jednom mjestu. Ne zaboravite da ovaj naš život prođe u milijarditom djeliću sekunde (vidi Molitvu svetomu Josipu radniku svetog pape Pija X.).

Što ste dakle saznali u ovom poglavlju o oholosti i predanju svojeg života u Božje ruke?

Podsjetili smo se da je svakodnevno potrebno moliti za poniznost. Podsjetili smo se da su predanje Bogu i obraćenje procesi koji neprestano traju. Potrudimo se više cijeniti one iskrene prijatelje koji nam se ne boje reći istinu. Budimo zahvalni na sakramentu pomirenja, po kojem se možemo očistiti od grijeha i obnoviti cjelovitost svojeg bića. Budimo zahvalni Bogu, koji nam oprašta i koji nas ljubi.

PITANJA ZA RAZMATRANJE

1) Jesam li uočavao povezanost predanja Bogu i oholosti prije nego što sam pročitao ovo poglavlje? Shvaćam li sada bolje da se moram odreći kontroliranja stvari? Jesam li svjestan da Krist traži mene cijeloga, a ne sam djeliće koje sam spreman s njime podijeliti?

2) Iskreno govoreći, koje sam prepreke koje autor navodi na putu predanja svojeg života Kristu prepoznao kod sebe? Primjećujem li u svojem životu još neke stvari koje me „drže na mjestu“?

3) Dr. Thierfelder kao lijek protiv oholosti preporuča poniznost i predanje Bogu. Da bismo rasli u tim krepostima, moramo se neprestano vježbati u promatranju sebe i svojih reakcija. Jesam li svjestan trenutka kada s ohološću reagiram na čije riječi ili postupke?

4) Dr. Thierfelder nam na samom kraju razgovora nudi plan za bitku protiv oholosti. Činim li već koje od tih stvari? Jesam li spreman posvetiti se tomu cilju?

Ulomak iz knjige Randyja Haina Putokaz za nebo za prave muškarce katolike. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

O knjizi „Putokaz za nebo”

Svakoga sata svakoga dana stvaramo navike koje oblikuju naše ponašanje i o kojima ovisi gdje ćemo provesti vječnost. Jednom, kada ovozemaljski život završi, bit će prekasno mijenjati ih. Usred ludog ritma današnjice, pretrpanih rasporeda, svega onoga što tako lako odvlači pozornost, ova knjiga nudi provjerene „aplikacije” koje je Bog osmislio da bismo postali muškarcima kakvima on želi da budemo. Služite se njima! Vaša obitelj računa na vas.

„Ako već želimo biti buntovnici, pobunimo se onda protiv svijeta i hodimo putem u nebo koji vodi kroz Katoličku crkvu.” (Autor)

put do istine knjiga

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

O autoru / izvoru

mm

Priredila Gabriela Jurković

Rođena sam 29. svibnja 1995. godine u Vinkovcima. Uz roditelje, imam mlađeg brata i mlađu sestru. Trenutno studiram hrvatski jezik i književnost i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Osijeku.
Urednica sam bloga Putem Ljubavi. 2016. godine dobila sam posebnu nagradu Hrvatskog društva katoličkih novinara za mlade novinare.
Najdraži joj je citat: „Ljubav mi je sve objasnila, Ljubav sve riješila – stoga obožavam tu Ljubav, ma gdje da prebiva.” (sv. Ivan Pavao II.)

Izdvojeno

PRELISTAJ BOOK

Ponuda

2.9699261188507