Možda kažete: „Mislim da sam dobro pripremljen za svaku oluju. Na kraju krajeva, vjeran sam svjedok za Gospodina. Ne stidim se evanđelja i živim čistim, moralnim životom. Dajem desetinu, čitam Bibliju i redovno pohađam crkvu.”

Moguće je biti vjernik, a ipak ostati daleko od Gospodina.

Vjernik koji ne moli udaljava se od Izvora

Činjenica je da ako ne provodite vrijeme s njim – ako ne crpite snagu od njega – vaše će srce klonuti. Vaše riječi imat će malu ili nikakvu snagu ili rezultate i vaše svjedočanstvo bit će beživotno. Zašto? Jer ste odlutali od izvora svoje snage.

Ne griješite mjereći svoje hodanje s Kristom svojim dobrim djelima ili službom umjesto njegovom nazočnošću u svom životu.

Jednostavno ne možemo više ugađati Gospodinu – biti ispunjeniji ili u središtu njegove volje – nego kroz jednostavan čin primicanja k njemu u molitvi.

Pavao je znao kako dobiti i održavati pravu snagu

To znamo iz života apostola Pavla. Pavao se suočio s mnogim teškim, opasnim vremenima. Ovaj pobožan čovjek je znao što znači izgubiti sve: biti gladan i žedan; trpjeti neimaštinu; biti siromašan; biti odbačen; ležati u lancima u mračnoj, vlažnoj ćeliji, sam i ostavljen čak od nekih bliskih prijatelja.

Ali Pavao nije klonuo. Zapravo, ovaj je apostol jačao kroz svoju kušnju. Kako je to moglo biti? To se događalo jer je znao ovu tajnu kako zadobiti i održavati pravu snagu.

On svjedoči: „Za prve moje obrane nitko mi nije pritekao u pomoć; štoviše, svi su me ostavili. Neka im to Bog ne uračuna! Ali mi je Gospodin pritekao u pomoć i jačao me … Gospodin će me izbaviti od svakog opakog pothvata i sačuvat će me za svoje, nebesko, kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova” (2 Tim 4,16-18).

Autor: David Wilkerson (www.davidwilkersonincroatian.blogspot.hr / www.worldchallenge.org; World Challenge, Inc.; PO Box 260, Lindale TX 75771, SAD)