Božji poredak stvari ne umanjuje ženine Bogom dane sposobnosti: „Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.“ (Izr 31,16)

U današnjoj kulturi koja je dominantno feministička pitanje ‘Tko je glavni?’ može biti izvor humora, ali i sukoba. Mnogi muškarci su zaplašeni feminističkom parolom o potpunoj jednakosti muškaraca i žena i time da muževi nemaju više onaj autoritet koji su nekada imali. No kršćanski se par treba pitati što Biblija govori o autoritetu u njihovu domu. U sedamnaestom smo poglavlju već vidjeli što Pavao govori o hijerarhiji u obitelji: muškarac je glava, a žena mu treba biti podložna (vidi Ef 5, 22-23). Također smo vidjeli da dobronamjeran muž ne pokušava iskoristiti tu svoju poziciju kako bi se uzdizao nad ženu i djecu. On se ponaša odgovorno i prilazi im s ljubavlju kako bi bio vođa kakvim ga je Gospodin želio.

Kako razmišljaju žene?

Ipak, tema muškog vodstva i autoriteta vrlo je osjetljiva. Ona mlada žena koja je rekla da je njezin muž tu da donosi odluke i bude glava dokle god se njegove odluke poklapaju s njezinim željama nije usamljena u svojim stavovima. Tako razmišljaju mnoge žene. Zapravo, mnoge od njih reći će vam da one donose bolje odluke nego njihovi muževi i često je to zaista istina. Možda one na mnogim područjima bolje prosuđuju, ali zapinju kod toga da se trebaju podložiti svojim muževima i pustiti ih da „budu glavni“.

Žene koje vode vlastite poslove i imaju snažne osobnosti teško se podlažu svome mužu koji u tome smislu ne djeluje baš „ohrabrujuće“. Ona shvaća da je ovdje zapravo stvar između nje i Boga jer, kad bi vjerovala Bogu:

„…bila bih toliko mirnija. Joj, zašto je tako teško prepustiti se? Znam što bih trebala činiti i vjerujem u to, ali to ne činim. Čula sam svoju kćer kojoj je petnaest godina da priča kako se nikada neće udati jer se ne želi podložiti nijednom muškarcu. Zbog toga se osjećam jako posramljeno. Nas smo dvije nekoliko puta o tome razgovarale, ali čini se da ona više uči iz moga primjera. Žao mi je zbog toga i željela bih to ispraviti. U svakom slučaju, uz Božju ću pomoć nastojati to popraviti! (I pritom pokušati ne ‘zadaviti’ svoga muža.)“

Govori li Biblija o „međusobnom podlaganju“?

Mnoge kršćanske žene u određenoj se mjeri opiru pojmovima kao što su vodstvo i autoritet muškaraca. Pavao zvuči pomalo seksistički u svojoj Poslanici Efežanima (5, 22-23), a osobito se tako čini ženama koje dominiraju nad svojim muževima. Štoviše, u Prvoj poslanici Timoteju Pavao dodaje: „Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego neka bude u miru“ (1 Tim 2, 12).

Posljednjih godina postoje neke struje u Crkvi koje govore o „međusobnoj podložnosti“, odnosno da se muž i žena trebaju međusobno jednako podlagati jedno drugomu. Tekst na kojemu se to temelji kaže: „Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!“

Što se tiče međusobnog podlaganja, prema Ef 5,22 svaki kršćanin bi trebao biti podložan drugom kršćaninu, a posebice bi muževi i žene trebali biti „podložni jedno drugome“. Nadalje, u Ef 5, 22 jasno stoji da žene trebaju biti podložne „svojim muževima kao Gospodinu“.

„Dok se žena stavlja pod zaštitu svoga muža, doći će trenuci međusobnog neslaganja…“

Kao što sam spomenuo u sedamnaestom poglavlju, grčka riječ za ‘podložnost’ je ‘hupotasso’ što znači ‘biti postavljen ispod nekoga’. Dok se žena stavlja pod zaštitu svoga muža, doći će trenuci međusobnog neslaganja. Ako se treba donijeti odluka, žena je pozvana prepustiti se svojemu mužu, vjerujući Bogu da će ga kao odgovornu glavu obitelji voditi da donese odluku iz ljubavi za nju.

Što onda Pavao misli kad kaže da bi se kršćani trebali podlagati jedno drugomu? Za muževe i žene, vjerujem, odgovor se nalazi u povezanosti ljubavi i poštovanja. Ako se muž i žena, na primjer, posvade oko načina na koji se troši novac, muž se „podlaže“ ženi tako što zadovolji njezinu potrebu da se osjeća voljenom unatoč njihovoj svađi. On se time podlaže njezinoj potrebi za ljubavlju (vidi Ef 5, 21-25). S druge strane, žena se „podlaže“ mužu kada mu pokaže da ga poštuje unatoč sukobu koji je nastao između njih. Ona se podlaže njegovoj potrebi za poštovanjem (vidi Ef 5, 21-23).

Obratite pozornost na to kako su Petar i Pavao svoje rasprave o braku započeli govorom o podložnosti (vidi Ef 5, 22 i 1 Pt 3, 1), ali ih završili govoreći o poštovanju (vidi Ef 5, 33 i 1 Pt 3, 7). U suštini, kada muž i žena jedno drugome pristupaju s ljubavlju i poštovanjem pazeći na njihove međusobne potrebe, onda je njihov brak dobar i skladan bez obzira na to u koliko se teškoj situaciji trenutno nalazili. Žena koja je prisustvovala našoj Konferenciji o ljubavi i poštovanju napisala nam je:

„…ponekad mi je teško poniziti se i podložiti, ali mi moj obzirni i mudri muž koji se trudi kršćanski živjeti u tome mnogo pomaže“

„Iznenađuje me što se vraćamo na osnove. Mnogo se govori o komunikaciji u braku i ispunjavanju međusobnih potreba, a jednostavna se rješenja problema u našem braku nalaze u Božjoj Riječi. Kažemo da se u Svetome pismu nalazi sve što nam je potrebno za život, a opet se okrećemo popularnoj psihologiji tražeći ta rješenja. S vremena na vrijeme ponovno pročitam ulomak Poslanice Efežanima da podsjetim samu sebe kako bih trebala biti podložna. Doduše, ponekad mi je teško poniziti se i podložiti, ali mi moj obzirni i mudri muž koji se trudi kršćanski živjeti u tome mnogo pomaže“.

Ulomak iz knjige dr. Emersona Eggerichsa Ljubav i poštovanje – ona čezne za ljubavlju / Njemu treba poštovanje. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.