Kršćanska amaterska poezija

POETSKI PREDAH // Marijo… „…u noći duše ti prva dolaziš pokazujući na Onoga koji tebi svjetlo daje…”

Foto: Pixabay

 

Marijo

Marijo,
Zvijezdo Danice,
ti izranjaš iz tame,
jutro na zemlji tobom započinje.
…i tek što si zasjala,
ustupaš mjesto svjetlu Sunca vječnoga,
i gubiš se progutana sjajem Njegovim.
…ali nisi nestala,
zauvijek si dio Njegov,
i u noći duše
ti prva dolaziš
pokazujući na Onoga
koji tebi svjetlo daje.

Majko

Majko, hvala što moliš za me,
Majko, hvala što nema tame.
Ti si me pronašla, Mati,
bolesnu,
na noge nisam mogla stati.
Plašt si svoj stavila na me,
jastuk mi bijaše tvoje rame,
k’o dijete ljubljeno, milo
skrila si me u svoje krilo,
a onda
predala Sinu,
On je za me
dao otkupninu.

Djevice

Zgazila si glavu zmaja,
otvorila vrata raja,
pa je Dijete Božje, malo
u utrobu tvoju stalo,
da svijet cijeli Bogu vrati,
za grijeh njegov da On plati.
Raspukla se zemlja cijela
od tog sjaja iz tvog tijela,
tvome Sinu i s Njim tebi,
slava budi u pobjedi.

Najčitanije

Na vrh