Pitanje:

Ako je istina da takova zlokobna djelovanja, skrivena i nedokučiva, postoje, rađa se spontano stanoviti strah, kao s AIDS-om. Ljudi se tada očekivano pitaju je li moguće prepoznati putove zaraze i tako se zaštititi nekim mjerama ili je pak posve nemoguće prepoznati ili izbjeći opasnost…

Odgovor:

Zapravo ima mnogo ljudi koji se, suočeni s tom mučnom stvarnošću, to zapitkuju i tragaju za jasnim odgovorom.

Postoje redovite smetnje, blažeg oblika, koje običavamo nazivati napastima. No postoje i izvanredne, razarajuće smetnje, koje pogađaju čovjeka na dva različita načina.

Prvi način je kad to čovjek sam izaziva prisustvujući spiritističkim seansama, pristajući da postane medij, ulazeći u odnos s duhom vodičem, posežući za automatiziranim pisanjem, prizivajući mrtve. U taj način spada i obraćanje vračarima da bi se napakostilo drugima, naručujući urok. Nije moguće ući u Sotoninu trgovinu, naručiti i platiti da bi se s mržnjom i zlobom komu napakostilo te ostati imuni na zarazu. Mi susrećemo osobe koje su sebe uništile jer su bile kod vračeva da bi naudile drugima. To je kao s mafijom, moguće je zatražiti posredovanje i ishoditi pomoć i zaštitu, ali potom ste im na meti.

U tim dodirima zlodusi ostvaruju na ljudima pravo posjedovanja koje raste zajedno s napredovanjem prakse. Stvaraju se toliko moćne duhovne veze da, iako neki zažele osloboditi se, ne pronalaze snage da to učine; osobito im se priječi svaki kontakt sa službenicima Crkve, jer bi mogao pridonijeti njihovu oslobođenju.

„Moraš smjesta otići ocu Raulu…“

Jednom mi je došla jedna gospođa da bi mi priznala svoje dugogodišnje djelovanje u ulozi medija. Ta je praksa polučila negativne učinke na njezinu kćer te je bila gotovo slomljena: bila je depresivna, nije izlazila iz kuće, stalno joj je bilo loše. Budući da se bavila automatskim pisanjem, obratila se duhu vodiču za savjet da oslobodi kćer. Iz torbe je izvadila krupan rokovnik i pokazala mi odgovor koji ju je duh, vodeći joj ruku, naveo da napiše: „Moraš smjesta otići ocu Raulu.“

„Nakon tolikih godina što ju je držao zarobljenu, zloduh si je mogao priuštiti i to da ju pošalje k meni“

Taj iznenađujući naputak nije bio da joj pomogne, već je imao dvojak cilj: prvi je bio da ju ostavi u uvjerenju u kojem ju je držao, da je „dobar duh“, a drugo, da donese negativni naboj u moj ured. Zbog poslanja koje iziskuje moja služba, s ljubavlju sam ju prigrlio i molio ju da se vrati našim molitvama i nastavi razgovor. No, kao što sam i predmnijevao, vidio sam ju ponovno samo još jednom na satu klanjanja i potom je nestala.

Naravno, nakon tolikih godina što ju je držao zarobljenu, zloduh si je mogao priuštiti i to da ju pošalje k meni, za svoje ciljeve. U tim slučajevima, kao što je razvidno, osobe ne bivaju nenadano pogođene. Da bi se izbjegle pogubne posljedice, ne valja prakticirati te stvari.

„…oslobođenje je moguće, osobito za prakticirajuće vjernike“

Drugi način je onaj u kojem je čovjek žrtva višetisućljetne prakse kletvi, nazvanih i uroci. Onaj tko želi nekomu nauditi, odlazi vračarima i magovima i uz poveću svotu novca naručuje od njih da pogode ciljanu osobu pomoću svojih okultnih moći. U tim se slučajevima biva podvrgnut zlu bez vlastita prinosa i bez načina da ga se spriječi.

No oslobođenje je moguće, osobito za prakticirajuće vjernike, jer ljubeća providnost Božja, koja bdije nad svim stvorenjima, ima bezbrojne puteve kako da ih postupno privede spasenju. I ovim je skromnim stranicama cilj da se uvrste među te tajanstvene puteve koji dovode do izbavljenja. Nastojat ću potanko obraditi tu tematiku.

Molitve smo preuzeli iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima?” talijanskog egzorcista Raula Salvuccija. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.