Kutak tvoje sobe

Sjediš li nekada sam, u kutku svoje sobe? Prozori su otvoreni samo da bi uhvatio malo svježega zraka, jer te guši nešto iznutra. Briga se sve više penje kroz tvoje tijelo i osjećaš se ugroženo. Polako, možda dolaze na naplatu neki grijesi koje si činio u prošlosti. Sjetiš se i onih grijeha na koje je Bog stavio točku, ali ti uporno dodaješ zarez i tako se ponovno vrtiš u krugu. Tražiš smisao u nekim prolaznim stvarima, kao da ne razumiješ da je ovo samo priprema za vječnost? Osjećaš li Božju ruku na svojim ramenima ili samo teret svoje pale naravi? Nastojiš li razumjeti Istinu koja te želi spasiti?

Osama u divljini

Sjediš li nekada na osami, vani, u divljini, okružen mrakom? Strah se širi tvojim mislima. Tama je prejaka da bi vidio iskru nade koja tinja u tvojoj blizini. Toliko si uplašen i bježeći se zadovoljavaš samo svjetlom usputne krijesnice, čija je svjetlost toliko slaba i brzo nestaje. Tapkaš napamet kroz mrak, a grane usputnog drveća šamaraju tvoje obraze. Možeš li ovim uplašenim očima okolinu sagledati drugim pogledom? Kamo želiš pobjeći? Gdje se želiš skloniti? Nastojiš li slijediti Put koji te želi dovesti na konačno odredište?

Pučina otvorenog mora

Sjediš li nekada uz more, gledajući pučinu i valove? Te ogromne dubine u kojima se bez Njegove ruke lako možeš utopiti. Koji pojas za spašavanje koristiš kako se ni bi utopio? Imaš li razvijenu vlastitu strategiju spašavanja ili svoje tijelo prepuštaš u Njegove ruke? Bojiš se prepustiti i tako ostaješ u svojim plićacima i ideš linijom manjeg otpora. Razmišljaš o tome kako su dubine puno opasnije i kako se u plićaku ne možeš utopiti. Jesi li siguran da ne možeš? Može li te tvoj svjetionik svojom svijetlošću vratiti na obalu? Nastojiš li živjeti Život koji je Bog providio samo za tebe?