Praksa vezana za misne nakane i za služenje svetih misa

Nekoliko temeljnih propisa, prakse, misli u vezi misnih nakana i svetih misa.

1) Svete mise „gregorijane” za pokojnike: 30 misnih nakana (svetih misa) služe se u neprekinutom nizu od 30 dana.

2) Pojedinačne, „vezane” misne nakane (jedna ili više njih), koje se služe prema dogovoru molitelja i svećenika u određeni dan (sat i mjesto).

3) Neki žele prikazati niz od 30 misnih nakana i za žive osobe: za ozdravljenje, obraćenje, mir, Božji blagoslov, kao zahvalu… Budući da se radi o broju 30, neki i ove misne nakane (svete mise) nazivaju „gregorijanama” premda nisu za pokojnike. Potrebno je dogovoriti se sa svećenikom i vidjeti može li i ove misne nakane (za žive) prihvatiti i „odslužiti” s istim kriterijima kao i „gregorijane za pokojne” (to jest bez prekidanja niza). Za svećenike je lakše prihvatiti obavezu služenja 30 svetih misa pod uvjetom da se „nadoknadi” misa koja se koji dan nije mogla služiti zbog pogrebne mise ili bilo kojeg drugog nepredviđenog razloga.

4) Postoje i „Vijenci svetih misa”. Možda su najpoznatiji oni iz „Marijine misne zadruge”, „Vijenci misa Svete Zemlje”, „Umjesto vijenca na grob – Vijenac svetih misa” (za gradnju crkava, za potrebe karitasa…), i ostali koje imaju pojedini crkveni redovi u svojoj praksi pastoralnog djelovanja.

Važno je podsjetiti da kod svih ovih svetih misa treba poštivati odredbe i praksu pojedinog Ordinarija, osobito što se odnosi na novčani doprinos-stipendij.

U misijskim i drugim područjima u kojima ne postoji mogućnost novčanog doprinosa za služenje svete mise, ili je ona veoma otežana, vjernike se podsjeća da imaju „pravo” na misnu nakanu i onda kada „ne mogu platiti”. Dakle, to ih ne isključuje iz mogućnosti sudjelovanja, suradnje u pastoralnom i evangelizacijskom djelovanju putem molitve, žrtve, djela milosrđa, te drugih načina služenja i uslužnosti.

Pa i one koji daju novčani prinos, upozorava se da nije dosta samo „platiti svetu misu”, već ih se poziva da se što aktivnije uključe u misnu žrtvu svojom osobnom žrtvom preko molitve, posta i djela milosrđa.

U tu ih se svrhu prilikom duhovnih obnova, pastoralnih nagovora, osobnih razgovora… poziva da razmatraju i ozbiljno shvate Katehezu sv. Petra Krizologa (2. čitanje Časoslova, trećeg korizmenog utorka): „Što molitva traži, post postiže, milosrđe prima”.

„Svi za jednoga – jedan za sve”: „Vijenac-krug” zajedničke (posredničke i druge) molitve jednih za druge

Nakon seminara rasta u osobnoj vjeri i suodgovornosti u Crkvi i društvu, i duhovnih obnova pojedinci se znadu „udružiti” u „Vijenac-krug” zajedničke (posredničke i druge) molitve jednih za druge po načelu: „svi za jednoga – jedan za sve”. Donosimo opis njihove duhovne povezanosti pa ako ste zainteresirani, možete stupiti u vezu s navedenom osobom koja koordinira „Vijenac molitve, žrtve, milosrđa i prikazivanja sv. misa”.

Obaveze i dobrobit „Posredničkog vijenca”

Osobe koje se tijekom jedne, dvije, tri… devetnice obvežu da će na nakane sudionika: 1) svakodnevno prikazati neku molitvu; 2) barem jednom u devetnici jedan dan postiti; 3) svakog dana izvršiti neko djelo milosrđa; 4) dati (ako mogu) doprinos – prilog misijama. (Mogu naznačiti i svoju posebnu nakanu kod sv. misa koje se služe tijekom tog Vijenca.) – dionici su: A) svih svetih misa i B) molitava, posta i dobrih djela koje prikazuju članovi upisani u „Vijenac MoPoDd-Misa” tijekom dogovorenog razdoblja.

To znači da se svaki dan devetnice (jedne, dvije, tri, već prema upisu) za učesnike služi sveta misa i ako su „uplatili” samo jednu [ili ni jednu, ako nisu u mogućnosti, ali ispunjavaju prva tri uvjeta: molitva, post i milosrđe].

Sudionici Vijenca združuju se sa sličnim „Vijencem suradnje i posredništva” u Perúu te i sami postaju misionari

Sudionici se ovoga posredničkog vijenca ujedno združuju sa sličnim „Vijencem suradnje i posredništva” u Perúu te i sami postaju misionari. Tko želi može se i sam, neovisno od „Hrvatskog posredničkog vijenca”, prijaviti i pridružiti misionarskom djelovanju u Perúu.

Radi se o duhovnoj i materijalnoj suradnji sa „Svećeničkim bratstvom Isus Živi” („Fraternidad Sacerdotal Jesús Vive”, FSJV). To je karizmatsko bratstvo svećenika, koje uz misionarsko služenje urođenicima, vrši svoj svećenički poziv i službu i u drugim dijelovima Perúa, pomaže u molitvenim zajednicama preko pružanja formacije, duhovnih obnova te posredničkih molitava. Svi oni koji ih pomažu (duhovno ili/i materijalno), u Perúu i izvan Perúa, uključeni su u svakodnevnim nakanama svetih misa i molitava tog Bratstva „FSJV” i njihovih suradnika. Nije potrebno nikakvo „službeno upisivanje”, no ipak je dobro znati imena pomagača-suradnika i njihove konkretne potrebe, kako bi molitve bile konkretnije – osobito ako je netko u posebnoj ili hitnoj potrebi.

Ako se radi o duhovno-materijalnoj suradnji koja ide preko „Posredničkog vijenca”, dovoljno je povezati se s Anamarijom Fučkar: mob: 097/699-5471; E-mail: [email protected]; ili: Irenom Fučkar: mob: 099/410-6427; E-mail: [email protected].

Misne nakane (svete mise) moraju se obavezno koordinirati preko nekog svećenika koji je u vezi s Poglavarom FSJV-a. U tome su na raspolaganju i dva člana Bratstva FSJV: p. Wilmer Ramirez (mob i WhatsApp: +51/991 599 284; E-mail: [email protected]); p. Remigije Tomo Mlinarić (mob, WhatsApp i Viber: +385/91 551 6299; E-mail: [email protected]).

Što molitva traži, post postiže, milosrđe prima

[2. Čitanje, Časoslov, 3. korizmeni utorak: Iz govora sv. Petra Krizol. b. _{(Govor 43: PL 52) 320. 322)}]

»Tri su stvari, braćo, tri po kojima vjera stoji, pobožnost se održava, krepost traje. Molitva, post, milosrđe. Što molitva traži, postiže post, dobiva milosrđe. To troje, molitva, milosrđe i post, jedno su i uzajamni izvor života.

Duša je naime molitve post, a život je posta milosrđe. To neka nitko ne dijeli jer se ne da odvojiti. Ako netko od to troje ima samo jedno ili ih ne bi istodobno imao, ništa nema. Prema tome, tko moli neka i posti. Tko posti, nek je i milosrdan. Nek sluša onoga tko nešto traži, ako sam moleći želi biti uslišan. Od Boga postiže da ga usliši onaj tko ne zatvara uho pred onim koji ga uporno moli.

Tko posti neka shvati post. Nek počuje gladnoga, ako hoće da i Bog čuje za čim on gladuje. Nek bude milosrdan ako se nada milosrđu. Tko iziskuje dobrotu, neka je i vrši, tko hoće da mu daju, nek i sam daje. Nepošten je onaj tražitelj koji za se traži što drugome niječe.

Budi, čovječe, za sebe slika milosrđa. I zato onako i onoliko i kako brzo hoćeš da tebi budu milosrdni, tako brzo, toliko i tako i sam ostalima budi milosrdan. Molitva dakle, milosrđe i post jedna su naša zaštita kod Boga. Sve je to samo jedna naša obrana i samo jedna trooblična molitva za nas.

Stoga, što preziranjem izgubismo, iznova stecimo postovima. Posredstvom postova prinesimo za žrtvu svoju dušu jer ništa dragocjenije ne bismo mogli prinijeti Bogu, kako potvrđuje Prorok kad kaže: Skrušeni je duh za Boga žrtva, srce raskajano i poniženo Bog ne prezire.

Čovječe, prikaži Bogu svoju dušu i prinesi prinos posta kako bi prineseno bilo čisto i žrtvovano sveto, a žrtva živa, da bi i za te ostala i bila dana Bogu. Tko to ne bude dao Bogu, neće biti ispričan. Nitko naime nije toliki siromah da ne bi mogao darovati samoga sebe.

A da bi Bog primio dar, mora uz dar ići i milosrđe. Post ne niče ako ga ne natapa milosrđe. Presušivanje milosrđa suši post, jer što je kiša za zemlju, milosrđe je za post. Makar da tko posti, oplemenjuje srce, očišćuje tijelo, iskorjenjuje mane, sadi kreposti, ali ne sabire ploda ako ne pridoda vodu milosrđa. Ti što postiš, tvoja njiva posti, ako je milosrđe u postu. Ti koji postiš, ono što milosrđem nakvasiš, to će ti se i zgrnuti u žitnicu.

Čovječe, ne gubi, dakle, čuvajući, već skupi dajući. Čovječe, dajući siromahu, sebi daješ, jer što drugome ne prepustiš, nećeš imati. (2Č_K32)

„O blaženi vi, koji možete
trpjeti s Kristom i za vječnoga Boga …

Najviše čovjekovo dostojanstvo:
da može biti suotkupitelj,
iako je prije bio samo grešnik.”

(MV 02-1.61)