Sin Božji postavši Sinom Djevice naučio je moliti svojim ljudskim srcem. Naučio je to od majke koja je u svom srcu čuvala sva “velika djela” Svemogućeg i o njima razmišljala. Naučio je to iz riječi i stihova molitve svog naroda, u nazaretskoj sinagogi i u Hramu. No, njegova molitva provire iz tajnog vrela, kako daje naslutiti u dobi od dvanaest godina: “da mi je biti u onome što je Oca mojega” (Lk 2,49). Tu se počinje objavljivati novost molitve u punini vremenâ: sinovsku molitvu, koju je Otac od svoje djece očekivao, napokon će živjeti sam Sin jedinac u svom čovještvu, s ljudima i za ljude.

Izvor:  Katekizam Katoličke Crkve, br. 2599