Foto: Pixabay

Danas se toliko piše i govori o ljubavi, a nekako, kao da je sve manje ima u praksi. Upoznali smo se s ‘teorijom’, proučava se Teologija tijela, pišu knjige, održavaju predavanja… Sve smo naučili i tu je sve ostalo. Sve je više samaca, koji su se uvjerili ili da je njihovo vrijeme ‘prošlo’, ili pak da ne postoji netko tko bi im ‘savršeno’ odgovarao. Nemoguće je ne osjetiti pesimizam i beznađe, ali i ne primijetiti pasivnost koja nas je, usudim se reći, paralizirala u tom kontekstu.

Jesam li ja ‘prava’ osoba?

Slušajući iskustva mladih ljudi, primijetila sam da se kroz njihova razmišljanja provlači misao da danas nema muškaraca/djevojaka, koji bi bili osobe prema ‘Božjem naumu’, odnosno osobe koje bi im pružile ljubav kakvu žele i kakvom ju shvaćaju. Ne sjećam se da sam pročitala da je netko rekao da je još uvijek samac, jer nije postao osobom s karakteristikama koje želi da onaj drugi ima. Možda i ima iznimki, ali više sam uvjerena u to, da se od drugoga očekuje da bude ono što mi nismo (a možda i želimo to) i da nas usreći.

Ovo sam razmišljanje naslovila Ideali katoličkog muškarca, želeći se osvrnuti na komentare brojnih djevojaka koje tvrde da više nema ‘dobrih mladića’, koji bi mogli biti njihovi muževi. Unatoč uvjerenju koje je duboko usađeno u njihovim srcima, osjeti se čežnja za ljubavlju i pripadanjem, koja se, ako se ne kontrolira, može manifestirati na krive načine i prouzorkovati emocionalnu i duševnu patnju, iz koje se formira upravo to uvjerenje, da su svi muškarci ‘isti’.

Paula Srandford, u svojoj knjizi Iscjeljenje ženinih emocija, piše sljedeće:

Zbog grijeha za koji se nijedno od njih nije pokajalo Adam i Eva izgubili su odnos s Bogom i svu ljepotu života kojom ih je Bog isprva bio blagoslovio. Eva je oduvijek čeznula za svojim mužem, no sada je ta njezina čežnja postala neumjerena. Zbog uništena povjerenja u Boga i pogrešna straha od Njega žena je stala od muškarca tražiti i zahtijevati stvari koje joj samo Bog može dati.

Veze i odnosi se raspadaju upravo zbog naših očekivanja da nam drugi da ono, što nam samo Bog može dati. Tek kada Bog ispuni naše najdublje čežnje, moći ćemo izgraditi stabilnu vezu, koja će biti kvalitetan temelj za kasniji brak. Autorica kasnije dodaje:

Ljubav nije samo romantičan osjećaj. To je odabir da volimo i brinemo se za bračnog druga, i to bezuvjetno, kako bi on/ona mogli rasti u posvećenju sve do punine.

Ta misao može iz temelja promijeniti naše shvaćanje ljubavi i lišiti nas nepotrebnih rana.

Da se vratim na sam naslov članka; odlučila sam provesti kratko istraživanje, da bih saznala kako danas razmišljaju katolički muškarci, odnosno kojim se kriterijima vode pri izboru svoje buduće supruge.

Kriteriji za odabir buduće supruge

Nekolicina muškaraca, na pitanje kojim se kriterijem vode pri odabiru buduće supruge, istaknuli su sljedeće:

Već dugo molim za buduću suprugu, i ono što mi je najvažnije kod nje jest, da joj ja budem na drugom mjestu, odnosno da joj Gospodin bude na prvom. To podrazumijeva da je vjernica i da mogu s njom razgovarati o duhovnosti, da možemo jedno drugo nadopunjavati u tom pogledu, kao i u svakom drugom. Volio bih da ona bude poput Marije, a ja poput Sv. Josipa, tj. da težimo prema savršenstvu Svete Nazaretske obitelji; volio bih da se može, zajedno sa mnom, uhvatiti u koštac ovog života i da mi bude snažan oslonac; volio bih da bude ponizna i mudra, te da joj Božja riječ bude ohrabrenje (uz mene); Volio bih da bude svjesna svoje uloge koju joj je Gospodin dao, i da ju previše ne obuzmu ovozemaljske stvari; volio bih da na mene gleda kao na glavu naše obitelji; Volio bih da shvati da će sa mnom postati jedno u sakramentu braka…

M.K.

Želio bih da moja buduća supruga bude praktična vjernica i da razumije što je autentična ljubav. Volio bih da dijelimo temeljne životne vrijednosti. Isto tako,u odnosu su mi važni  komunikacija i divljenje. Pod tim mislim da komunikacija ide ‘glatko’ i da se razumijemo bez velikih objašnjavanja, a pod divljenjem smatram to, da možemo svakodnevno zahvaljivati Bogu što smo se upoznali. Želio bih da bude otvorena za obitelj i djecu, te da je spremna na život u  predbračnoj i bračnoj čistoći.

J.K.

Prva, ali ne i najvažnija stvar koju moja buduća supruga/djevojka treba imati, jest fizička privlačnost. Nakon toga, kroz komunikaciju i druženje, može me zadržati svojim razmišljanjem i dubokom vjerom. Treba biti spremna na predbračnu čistoću i Bog joj treba biti na prvom mjestu. Definitivno treba biti otvorena prema životu. Važno mi je da zajedno molimo i rastemo u vjeri. Trebamo shvatiti da u braku nismo ‘ja i ti’, već ‘mi’. Trebam osjetiti da joj je stalo i da se svim srcem predaje i bori za vezu (obitelj). Naravno, važno mi je da  poštuje svoju, a  onda i moju obitelj.

J.S.

Kod izbora djevojke ili žene, jako mi je važno da bude iskrena i vjerna. Da u svakom trenutku mogu imati povjerenje u nju i biti siguran, neovisno o tome koliko smo u nekom trenutku možda udaljeni. Važno mi je da prvenstveno budemo najbolji prijatelji.

D.H.

Moj je jedini kriterij, da ima Isusa u sebi, odnosno pravu i iskrenu Božju ljubav – da je duhovno jaka, da ima Duha Svetoga u sebi i da je Njime vođena, da moli, ide na svetu misu, živi predbračnu čistoću, pozna nauk Crkve, da ima dušu i srce bogato Duhom Svetim i Isusom. Kratko rečeno – cura/žena s Isusom, dosljedna, zrela i ozbiljna koja će htjeti sa mnom slaviti Isusa! Ako ima Isusa i vođena je Duhom Svetim, onda ima sve ostalo (mudrost, inteligencija, ljepotu duše i sl.)! Takva cura/žena meni je najljepša i s takvom bih stupio u sakrament ženidbe!

T.Č.

Što se tiče odabira djevojke, važno mi je da je vjerski odgojena, jer mi je, govoreći iz iskustva prošlih veza s djevojkama, koje su živjele svjetovnije, bilo teško graditi zajedničku budućnost. Osoba koja gaji ljubav prema Isusu, kao i ja, može razumjeti puno toga i ta je veza  blagoslovljena jer se gradi na idealima čistoće i ljubavi.

D.P.

Kriteriji za odabir buduće supruge su emocionalna čistoća duše i uma, tjelesna čistoća, duhovna čistoća, iskrenost, požrtovnost, ljubav prema Kristu, koja je veća od ijedne druge ljubavi, usmjerenost i želja za svetošću, suradnja s Bogom u stvaranju obitelji – to je lik ‘vrsne žene’, koja sluša unutarnji glas Božjeg Duha, i s takvom jačinom vjere, uz Božju milost, pobjeđuje kušnje i navale zloga. Molim Gospodina da zaslužim takav ‘dragulj’ i ‘biser’.

J.M.

Prvi, najvažniji kriterij je poštovanje. „Žene poštujte svoje muževe“, piše u Bibliji. Božja je riječ živa, iako se danas često stavljana ‘pod tepih’. Žene žele preuzeti ulogu muškarca i biti ono za što nisu stvorene. Žena je moćna, stvorena da bude mužu potpora i da čini čudesne stvari koje čak niti muškarac nije u stanju. Ali poštovanje je potreba svakog muškarca. Poštuj moju vjeru, moje stavove, moj pogled na to kako odgajati djecu. To ne znači da su moji stavovi kruti i jedini ispravni. Spreman sam na kompromis i dijalog, jer sve treba biti na dobrobit moje supruge, djece i cijele obitelji.  Ali, muškarac mora biti muškarac, mora biti dostojanstven i poštovan od svoje supruge. Na kraju, sam je Bog poslao svog Sina, da ljubi svoj narod i položi svoj život za sve nas.  On je vođa, On je primjer, On je putokaz; On je Put, Istina i Život.

A.B.

Epilog

Promišljanja mladića, koja ste mogli pročitati, govore nam da još uvijek postoje muškarci koji se trude živjeti svoju vjeru i kršćanske ideale. Naravno, ne želim reći da se vaša promišljanja trebaju podudarati s njihovima, niti da su oni iznijeli nauk Crkve koji se treba strogo poštovati, već sam ovim tekstom željela potaknuti sve one, koji još traže i mole za svog budućeg supruga, da se odvaže prvo postati osoba kakvu žele imati kraj sebe, te da se ne zaustavljaju na ideji da takvih muškaraca nema.

Završila bih mislima iz „Prve poslanice Korinćanima“:

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav,
ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.

Gabriela Jurković; Book.hr