Foto: Shutterstock

Poštovani,

Kako znati da Vas Gospodin zove da postanete njegov svećenik? Već dulje vrijeme ne pronalazim smisao svoga života i sve što radim čini mi se ispraznim. Većinu vremena provodim čitajući i razmišljajući o Crkvi i vjeri. Puno se mojih stavova o vjeri promijenilo nabolje u zadnjih godinu dana i svi oko mene to primjećuju. Unatoč tome, osjećam nemir vezan s mojim životnim putem. Što ako me Gospodin ne zove, već je to sve samo dio mog vjerskog sazrijevanja? Već neko vrijeme osjećam strah i tjeskobu. Čak je i moj župnik primijetio da nešto nije u redu. Kako biti siguran radi li se uopće o Božjem pozivu?

Odgovor:

Dragi nepoznati prijatelju,

ako je suditi po početku tvoga pisma, odmah je jasno da se nešto u tebi duboko buni protiv tog poziva. Naime, logično pitanje bilo bi ‘kako znati da mene Gospodin zove’ dok ti pitaš ‘kako znati da Vas Gospodin zove’. Naravno sve se to lako može opravdati, ali mislim da je to samo mali dokaz duboke nesigurnosti o kojoj konačno i sam govoriš. Uglavnom, ne postoji recept za tvoje dileme, ali postoje neki uvriježeni i dobri pokazatelji i načini za raspoznavanje Božjega poziva i odgovaranje na njega:

– naći nekog svećenika koji će te duhovno pratiti i, ako je ikako moguće, treba obaviti duhovne vježbe – može i one u svakodnevici (isusovačke ili one injigovske o kojima sam već pisao u jednom odgovoru);

– odgovoriti na pitanje: što zapravo želim? Često je onaj duboki, iznenađujući i skriveni odgovor – pobjeći od nekoga ili nečega (često od sebe sama) u neku imaginarnu sigurnost duhovnog poziva a to ne postoji;

– nakon dubljeg ispitivanje sebe i čišćenja motiva treba vidjeti gdje me to Bog zove – u redovnike, monahe, dijecezanske svećenike;

– cijelo to vrijeme moliti za Božje svjetlo i biti spreman otkriti i manje lijepe stvari o sebi koje bi možda želio ‘prekriti’ svetom haljom duhovnog poziva;

– mnoge redovničke zajednice imaju posebne svećenike ili bogoslove koji su zaduženi za rad i kontakt s mogućim kandidatima, no to je već drugi korak, nakon što postigneš određenu jasnoću o tome što zapravo želiš.

Možda ti se sve ovo čini malo pregrubo, ali vjeruj mi, bolje je sve ovo proći prije ulaska u neki samostan ili bogosloviju. Osobno sam se nagledao primjera mladića koji bezglavo lutaju takvim odgojnim institucijama (nekad prelazeći iz jedne u drugu), ne uspijevajući pronaći sebe u svemu tome. Svi imamo pravo učiti na vlastitim greškama i toga se ne treba bojati, no ako već na početku nemaš neku jasniju sliku sebe u duhovnom pozivu, teško ćeš napredovati u njemu. Zato je toliko važno ozbiljno pristupiti tom procesu razlučivanja.

p. Antun Volenik

Izvor:  Laudato.hr