Foto: Shutterstock

Don Damire,

Je li moguće imati iskrivljen pogled na vjeru? Pod tim mislim na ‘pretjerivanje’ u molitvi i odlascima na vjerska okupljanja toliko često, da zanemariš svoje obveze; stalnom ‘nametanju’ vjerskih stavova, vjerovanju da sam ja taj koji je odabran i koji može preuzeti tuđe teškoće na sebe i sl. Je li to ispravno ili je pretjerivanje?

ODGOVOR:

Poštovani!

Mi smo ljudi, po istočnom grijehu, skloni iskrivljavanju bilo čega, pa tako i vjere.

Sveti Franjo Saleški u svom djelu Filotea lijepo objašnjava kako svakoj osobi, ovisno o njenom životnom stanju ili staležu, odgovara drugačiji način pobožnog života. To, dakako, ne utječe na činjenicu da smo svi pozvani na svetost. No, tu svetost ne postižemo svi na isti način, nego svatko onim putem koji mu je Gospodin providio. To nikako nije put koji vodi zanemarivanju staleških dužnosti.

Nametanje svojih vjerskih stavova također nije primjereno. U deklaraciji Dignitatis humanae, Crkva naglašava potrebu da svatko po svojoj savjesti, bez izvanjskih pritisaka, treba tražiti istinu i s njome usklađivati svoj život. To ne znači da kršćanin nije pozvan svjedočiti svoju vjeru, nego da to treba činiti poštujući osobe s kojima se susreće.

Naposljetku, mi vjernici znamo upasti u napast da zaboravimo kako je Isus jedini Spasitelj svijeta, pa sami sebe nekako guramo u tu ulogu. Dakako, mi smo dionici Kristove proročke, svećeničke i kraljevske službe, ali problem nastaje kada precijenimo svoju ulogu i svoje snage. Stoga nas sveti Pavao opominje: „Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana (Rim 12, 3-6)“.

Btb,
don Damir

Izvor: Studentski pastoral: SPAS