Ljubav između Blažene Djevice Marije i Josipa je ljubav kakvu možemo samo poželjeti. (Mi takvu ljubav, zbog svojih nesavršenosti, često ne uspijevamo ostvariti.)

O ljubavi između Marije i Josipa trebalo bi se više govoriti

„…I naumi je potajno otpustiti…” (Mt 1,19)

Zašto ipak nije?

Budući da su oboje svoj život u potpunosti predali Bogu, čekali su da On napravi „prvi korak”. Nakon što je anđeo rekao Josipu da je Marija začela po Duhu Svetom, on je bio siguran da je ona žena za njega te više nije bilo nikakve sumnje da ona nije onakva kakvom ju je smatrao.

A njihov brak u čistoći samo je dokaz njihove predanosti i prave žrtve ljubavi.

O t(akv)oj bi se ljubavi trebalo (više) govoriti.

Kakva je ljubav istinska

Nije to ljubav nekog princa prema siromašnoj djevojci kakva je, npr. Pepeljuga ili bilo koja ljepotica iz bajke, koja se dogodi „na prvi pogled”. Nije to ljubav kakvu gledamo u romantičnim filmovima. Nije to ni ljubav koja se temelji samo na potrebama i željama, a često počiva samo na izgledu.

To je ljubav kakvoj bismo trebali težiti: iskrena, požrtvovna, strpljiva, slobodna, a ne posesivna i ljubomorna; puna razumijevanja i prihvaćanja. Ljubav koja postoji i kada ne djeluje da je tako. Ljubav nije ljubav ako se ona forsira, ili ako je to ona koju imaš „tek toliko da ju imaš”. Onoj pravoj treba vremena. Vremena kroz koje treba raditi na sebi, popravljati mane i usavršavati talente i vrline. Jer, ako sebe ne voliš i ne poštuješ, kako ćeš onda drugoga? Možeš li drugome dati nešto što ni sam/a ne posjeduješ?

Čekaš li još uvijek pravu ljubav?

U Svetom pismu piše: „ona ti je bila dosuđena oduvijek” (Tob 6,18). To bi značilo da je Bog već prije postanka svijeta za svakog čovjeka pripremio ženu koja će biti samo njegova. Svaka osoba ima svoju ljubav, unaprijed pripremljenu od Boga.

Zato, ne brini ti koji još nemaš pravu ljubav.

Doći će. I neće zakasniti.

Prema romanu Jana Dobraczynskog „Snaga ljubavi”