Primi duše

U tami sobe bori se tijelo,
ruke i noge k’o grane leže.
Stojim pred njime, a riječi nema,
k Tebi mi misli, Bože moj, bježe.

Kao da gledam na križu Tebe,
ta patnja silna s Tvojom se spaja.
Bože, pođe li uskoro k Tebi,
širom otvori vrata mu Raja!

Svi ćemo jednom s tijelom se rastat,
zjenica past će na mutno oko.
Budi milostiv, tad primi dušu,
nek vine se do neba visoko!

Kroz patnje što nas na zemlji crpe
nek nam se duša čisti, zablista.
Kad krene iz svog umornog tijela,
radosna tad će susresti Krista!

Te ruke

Sve primih iz promisli Božje
I svaki prihvatih križ
Al’ na duši utisnut nosim
Jedan duboki friž

Fale mi ruke drage
Što ljubav međ’ prstima nose
Fale te divne ruke
Zbog njih se oči rose

Reci mi, Bože, da jednom
Kad s ovog svijeta pođem
Reci mi, Bože, dat ćeš
Tati da u Raj dođem

Reci mi, Bože, te ruke
Opet će uzet me malu
Kad ostavim života lađu
Na neke obale žalu

Reci da tad će tata
U vječnosti grlit me snažno
A ja ću sretno se smijat
Osjećat se tako važno

Te ruke divne jednom
Iz praha ćeš dignut, Bože,
Da ljubav naša u nebu
I radost vječno se množe.