„Osjećam silnu potrebu za nekim tko će me zagrliti, s kim ću razgovarati, izlaziti, dijeliti važne stvari, moliti, ostarjeti…“

Brenda je nekoliko godina radila za nas u Ilijinoj kući. Bila je lijepa, pametna i pronicava mlada žena u tridesetima koja je mnogima donijela blagoslov svojim darom dušebrižništva i molitve. Nikome nije bilo jasno kako to da je neudana.

Ne opisujem ovdje nikakvu „superženu“ s besprijekornom osobnošću, s kojom se nitko ne može mjeriti. Poput nas ostalih, i ona je imala rane u srcu i navade potrebne preobraženja. U to je vrijeme bila pomalo rezervirana i nije puštala previše ljudi odveć blizu sebi. No, daleko od toga da ih je tjerala od sebe.

Još uvijek čekate onog ‘pravog’?

Brenda se naposljetku udala, postala majka i nastavila služiti Gospodinu. No, ona nije cjelovita osoba zato što je pronašla bračnog druga, već je postala dobra bračna družica jer je prije udaje postigla cjelovitost u Kristu.

Možda se možete poistovjetiti s Brendinom pričom, osim njezina „sretnog svršetka“. Još uvijek čekate da se u vašem životu pojavi onaj pravi. U godinama dušebrižništva John i ja naslušali smo se žalopojki neudanih žena.

Evo nekih od najčešćih jadanja s kojima smo se susretali:

„Prošla sam četrdesetu. Biološki mi sat otkucava, a vrijeme istječe. Mogućnosti da postanem majka sve su manje“

Neke neudane žene postaju darovite učiteljice i odlično rade s mladima. Bog pronalazi brojne načine da od nerotkinje učini radosnu majku djece brojne (Ps 113,9). Ako ste već „usvojili“ i njegovali brojnu djecu, a još uvijek u sebi nosite bolnu prazninu – neispunjenu čežnju za vlastitom, znajte da su ti vaši osjećaji posve prirodni. Bog vas razumije i želi vas utješiti.

„Oplakujem djecu koju nikada nisam rodila – kao da su rođena i umrla“

Gotovo sam zaplakala kada sam čula ovaj vapaj. Pred nama je bila ljupka žena u ranim četrdesetima. Bila je privlačna te se odlikovala iznimno rijetkom spregom blagosti i snage. Godinama se posvećivala službi koja je ljude vraćala u život te je dobro znala što znači ljubiti druge tako da se daješ i izgaraš za njih. Nije bilo nikakve dvojbe da je majka brojne duhovne djece. No, čeznula je za vlastitom. Zaista mi se slamalo srce dok sam suosjećala s njezinim osjećajem gubitka.

U srcu sam zavapila: „Bože, ako negdje jest, daj da hitro pronađu jedno drugo.“ Ne znam žalujete li i vi možda za djecom koju nikada niste rodili. Ono što znam međutim jest da je Bog spreman utješiti vas i obaviti vas svojim zagrljajem prepunim ljubavi

„Ljubim Gospodina. Volim svoj posao. Imam puno prijatelja. Ali, oduvijek želim vlastitu obitelj. U meni je praznina koju ništa drugo ne uspijeva ispuniti“

Postoje žene koje od početka odluče uložiti život u izgradnju karijere, a ne u stvaranje obitelji. Postaju vrlo zaposlene i toliko se trude postići uspjeh kao poslovne žene (profesorice, znanstvenice, novinarke i slično) da godinama ne obraćaju pozornost na ono što skriveno leži u pozadini žarišta koje su svjesno odabrale. Potom, kako se približava mirovina, počinju shvaćati kako postoji dio koji nikada nije imao prilike zaživjeti. Neke su zadovoljne time da ostanu kakve su dosad i bile. Druge uviđaju kako svim njihovim silnim postignućima bolno nedostaje ljudske topline.

„Osjećam silnu potrebu za nekim tko će me zagrliti, s kim ću razgovarati, izlaziti, dijeliti važne stvari, moliti, ostarjeti“

Ne samo da vas je Bog, kao ženu, stvorio s potrebom za ljubavlju, nego i da ispunjate muškarca; njegujete i štitite njegovo srce. „Muževljevo se srce uzda u nju, i blagom neće oskudijevati“ (Izr 31,11). Kada vam je uskraćena ta mogućnost, uskraćen vam je i izričaj dijela onoga što jeste. Bez obzira na to jeste li kadri to jasno prepoznati ili ne, vaš je osjećaj unutarnje vrijednosti narušen.

Muškarac i žena oboje su stvoreni za zajedništvo. No, čini mi se da – općenito govoreći – mi žene imamo prirodnu sklonost ka prisnosti, dok su muškarci skloni bijegu.

„Očito nisam privlačna, budući da se nijedan nije odlučio za mene“

Ironija je u tome što često vrijedi upravo suprotno: baš zato što jeste lijepi i uspješni, muškarci zaziru od vas. Osjećaju se neprikladno, maleno – kao da vam nemaju što ponuditi. Boje se kako biste ih mogli odbiti, a muškarčevu egu ništa nije toliko mrsko kao odbijanje. Možete me upitati: „Paula, znači li to da trebam sniziti kriterije, izgledati ‘manje privlačno’ ili se praviti da ništa ne znam?“ Jasno da ne!

Možda će taj netko za kim čeznete jednoga dana i ući u vaš život, u trenutku koji Gospodin ocijeni ispravnim. No, to će svakako biti netko tko vas voli i cijeni takvu kakva jeste.

Ulomak iz knjige Paule Sandford Iscjeljenje ženinih emocija. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.