Isus nam je sebe ostavio na osobit način u sakramentu svoga Tijela i Krvi. To je neizreciv dar. Bogat je ljubavlju. U njemu je Isus darovao čitavoga sebe. Smijemo stoga promatrati otajstvo ovoga sakramenta pod vidom prisutnosti.

Isus je čovjeku blizu – Bog prisutan!

Isus je čovjeku bio blizu, bio je prisutan. Ljudi su za Isusova zemaljskog života osjetili tu neizrecivu kvalitetu Isusove raspoloživosti za drugoga. Svatko se osjećao uz njega prihvaćen i ljubljen. Nitko nije imao dojam da ga je Isus olako shvatio ili površno slušao. Isus je znao slušati što mu ljudi govore, znao je čuti i misli srca jer je bio čovjeku blizu, zainteresirano okrenut prema svakome tko ga je trebao. U njegovu životu susrećemo brojne primjere Isusove djelatne prisutnosti i još više primjera ljudske gladi za osobom povjerenja koja ima vremena i ljubavi za drugoga.

U današnjem čovjeku ima sve više trauma i praznina upravo zbog krize prisutnosti

Osjetljivi smo na prisutnost. Često doživljavamo krize zbog pomanjkanja prisutnosti osobâ koje bi nam trebale biti blizu. Razočaramo se kada se netko od najbližih ne sjeti da nam je potreban ili se ne sjeti nečega što nije smio previdjeti. Boli nas kada primijetimo da nas sugovornik uopće ne sluša, ili kada nas liječnici promatraju kao objekt, predmet, a ne kao osobu.

U današnjem čovjeku ima sve više trauma i praznina upravo zbog krize prisutnosti. Čovjek više ne zna biti drugome blizak, ili kako bi Isus to rekao u evanđelju, nismo više sposobni biti bližnji.

Euharistija – sakrament Isusove prisutnosti

Dragocjena nam je i spasonosna istina da je Isus vjeran sâm sebi i da je, po snazi svoga uskrsnuća, slobodan u odnosu na prostor i vrijeme, prisutan svakome u sve dane do svršetka svijeta. Na njega nitko više ne treba čekati, Isus je u svakom času sâma prisutnost. Da bi to mogao ostvariti i na ljudima opipljiv i prepoznatljiv način, ustanovio je euharistiju, sakrament intenzivno prisutne ljubavi. U svakoj misi, u svakoj pričesti, Isus je prisutan. To nije samo neka objektivna prisutnost, izolirana i dogmatska. To je u isto vrijeme prisutnost u osobnom odnosu na svakoga tko s vjerom sudjeluje na misi, tko s vjerom prima taj kruh života. To je prisutnost za nas.

Euharistija je sakrament takve Isusove prisutnosti. Prepoznajemo takvu prisutnost u prilikama kruha i vina i klanjamo se Isusu koji je na tako jasan i neposredan način htio pokazati da je doista s nama i za nas. Više nitko nije sâm, nitko nije prepušten sâmome sebi. Isus postaje bližnji svakome u njegovoj čežnji za životom, za puninom života i za vječnim životom. Crkva će to i dogmatski definirati, ali vjerničko će srce osjetiti da se tu ostvaruje Isusovo obećanje: K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti! (Iv 14,24)

Ulomak iz knjige fra Zvjezdana Linića U početku bijaše riječ.