Foto: Shutterstock

Razlika između utjecaja zlog duha, opsjednuća i posjednuća

Kroz povijest, uključujući današnje vrijeme, u Katoličkoj je crkvi izvedeno i trenutno se izvodi velik broj egzorcizama nad opsjednutim osobama od kojih je velika većina krštena, tj. kršćani su. To je činjenica koju nitko imalo razuman neće pokušati nijekati. Đavlu je teško opsjesti kršćanina koji zaista poznaje Boga i živi svoje kršćanstvo, no ni to nije nemoguće (bilo je primjera kad je đavao opsjeo i samog egzorcista). Prema apostolu Pavlu (Ef 6,12), postoje različite razine (poglavarstva, vlasti, vrhovništva, zli duhovi) đavolske vlasti i može se dogoditi da kršćanin dođe u doticaj s razinom sotonske vlasti kojoj se nije sposoban oduprijeti. Crkva tada ima načina kako da tu osobu ponovno oslobodi. Prema Bibliji, osoba može biti pod utjecajem zlog duha, može biti opsjednuta i posjednuta.

Opsjednuće

Kod opsjednuća se radi o tome da je osoba pod utjecajem zlog duha koji u određenim situacijama želi preuzeti ili preuzima kontrolu nad svjesnošću osobe. To je slično gradu koji je opkoljen neprijateljskom vojskom, ali vojska još nije ušla u grad te on živi svojim životom, ali je u određenoj mjeri ograničen i kontroliran.

Na upit egzorcista iz mlade je vjernice dubok muški glas progovorio da…

Osobno sam svjedočio slučaju mlade vjernice koja ni po čemu nije odavala da ima bilo kakvih problema s đavlom. Čak je, dapače, bila sakristanka, s vrlo zdravom kršćanskom pobožnošću. Redovito je sudjelovala na župnim molitvenim susretima, no nikad nije došla da se za nju osobno pomoli. Na nagovor župnika, ipak je došla i čim sam počeo moliti za nju, postao sam svjestan da je teško opsjednuta. Nikome nisam ništa rekao, niti sam na bilo koji način reagirao. Posavjetovao sam se sa župnikom koji ju je nedugo nakon toga odveo egzorcistu. Đavao se očitovao već kod prve molitve podignuvši je u zrak. Na upit egzorcista, dubok muški glas progovorio je kako ju je u drugoj godini života, baka prije svoje smrti inicirala, tj. prenijela joj vračarski duh. Čitateljima to može zvučati kao znanstvena fantastika, no vjerujte mi da je toj osobi i onima koji su prisustvovali molitvi za oslobođenje sve bilo itekako realno. Za zlonamjerne moram reći da se nije radilo ni o jednom hrvatskom egzorcistu i da egzorcist nije molio egzorcizam, već molitvu oslobođenja.

Onaj tko niječe da kršćani mogu biti opsjednuti, niječe postojanje đavla i pakla, a time i istinitost evanđelja

Određen broj teologa negira postojanje đavla, pa prema tome i opsjednuća. Od trenutka kad je teologija službeno postala znanost, neki su teolozi na svoj način shvatili pojam znanosti i znanstvenika te su se odrekli bilo čega što je znanstveno neshvatljivo. Tako ne samo da negiraju postojanje đavla, zlih duhova, opsjednuća i pakla, već ne vjeruju ni u čudesa. (Preporučam svakome da pročita knjigu „Padre Pio – čudesni život”, i novopečeni znanstvenici vas neće moći uvjeriti u suprotno.) Iz svega možemo zaključiti da je onome tko niječe istinu da kršćani mogu biti opsjednuti, namjera zapravo nijekanje postojanja đavla i pakla, a time i istinitosti evanđelja.

Nanošenje štete Crkvi

Osobe koju su u posljednje vrijeme nanijele neprocjenjivu štetu Crkvi i koji su najveći neprijatelji vjere nisu masoni, ateisti ili komunisti, već uglađeni profesori, pobožni i kulturni, kojima se nitko ne usudi proturječiti kako ih, ne daj, Bože, ne bi povrijedio. Oni su toliko podsvjesno očarani svojom inteligencijom i znanjem, te podsvjesno žude za znanstvenim priznanjima i titulama, da nisu ni primijetili kako su odjednom postali pametniji od dvadesetostoljetnog nauka Crkve. U Zapadnoj su Europi mnoge uvjerili kako đavao i pakao ne postoje pa kao rezultat toga svjedočimo nezapamćenom egzodusu vjernika iz crkvi. Ako prolistate teološke knjige u knjižarama na Kaptolu, začudit ćete se koliko su njihova djela danas čitana.

Spomenut ću samo primjer patera Stinissena koji je vrlo čitan i čijih je petnaestak knjiga prevedeno na hrvatski jezik. Nitko ne može osporiti mnoge dobre ideje koje obrađuje, i svakako ga preporučamo čitateljima, pa ipak se ne moramo sa svakim piscem složiti u svemu. Poruka s kojom se ne možemo složiti je vrlo jasna: đavao i pakao ne postoje. Ako naši mjerodavni, poput npr. onih njemačkih, prešutno (ne reagirajući) podupru ovakva mišljenja, možemo samo zamisliti koliko će Hrvata, od onih desetak posto koji se još boje pakla, ostati u crkvi! Mi bookovci vjerujemo da se to ne smije, i neće dogoditi!

Autor: Josip Lončar

Tekst je izvorno objavljen u mjesečniku Book.