Kruhovac ili krušno drvo tropska je biljka iz porodice dudova. Plod mu je bogat hranjivim škrobom te se često uzgaja kao poljoprivredna kultura na cijelome ekvatorskom području. Kruhovac prirodno raste diljem oceanijskih otoka. Njegova su rasprostranjenost i način kako se je raširio po oceanima nevjerojatni. Neke su vrste kruhovca vrlo otporne i rodne – u razdoblju od pedesetak godina donose plod čak triput godišnje, unatoč tomu što vremenske prilike ponekada nisu najpovoljnije. Cvjetovi kruhovca mogu biti muški i ženski, a nalaze se na istoj biljci. Stablo naraste do 26 metara. Krošnja je bogata velikim, mesnatim, zelenim listovima, nalik na smokvine. Godišnje na jednom stablu izraste od 50 do 150 bodljikavih plodova, žućkasto-zelenkaste boje, promjera od 10 do 20 cm. Plod se sastoji od brojnih režnjeva bijele, vlaknaste pulpe, koja okružuje koštunjavu jezgru, a sadrži puno vitamina C i kalija. Okus varira ovisno o vrsti – obično se kaže da podsjeća na kruh i krumpir. Može se kuhati, pirjati, peći ili pržiti, a često služi i kao desert. Osim toga plodovi se mogu osušiti i samljeti, tako da se dobije brašno za pečenje kruha. Mesnati dio ploda može se ukiseliti i jesti čak i nakon više godina. Oljušteno sjeme također je jestivo. Čak se i cvijeće tog voća može kandirati i jesti kao slatkiš. Kruhovac se zaista može upotrijebiti na mnogo načina, stoga nije teško razumjeti zašto je toliko omiljen među stanovnicima otoka Tihog oceana, a jedna je od glavnih namirnica i na Jamajci. Samo jedan kruhovac, koji prosječno teži oko tri kilograma, sadrži količinu ugljikohidrata koja je dovoljna za jedan obrok peteročlane obitelji. Tradicionalno se u Polineziji posadi stablo kruhovca kad se rodi dijete, jer ono predstavlja svojevrsno jamstvo opskrbe hranom tijekom cijeloga djetetova života. Je li ta čudesna i tako korisna biljka nastala sama od sebe, postupnim, evolucijskim razvojem? I koju bi svrhu on uopće imao?

Mudr 13,1