Vjera i znanost

„SPOZNAJEMO ONOGA KOJI JEST IZ VIDLJIVIH LJEPOTA!” // Ježac

Foto: Pixabay

 

Ježac je primitivni sisavac koji leže jaja, a živi jedino u Australiji i Novoj Gvineji. Jedini rođak mu je čudnovati kljunaš, ali, za razliku od njega, ježac je kopnena životinja, premda je i on odličan plivač i dobro se snalazi u vodi. Postoji nekoliko vrsta ježaca, a svima su upadljivo obilježje žute ili crno-žute bodlje na leđima i bokovima, koje podsjećaju na ježeve, s kojima uopće nisu srodni, iako se i jedni i drugi bodljama uspješno štite od grabežljivaca. Imaju dugu njušku, dok im smećkasto krzno može biti i duže od bodlja. Dosegnu masu i od sedam kilograma. Kao zaklon koriste špilje i udubine te napuštene jazbine drugih životinja. Aktivni su pretežno u sumrak. Osim u vrijeme parenja, pravi su samci. Hrane se gotovo isključivo mravima i termitima, koje skupljaju ljepljivim jezikom. Nemaju zube, a hranu usitnjavaju rožnatim pločicama na jeziku i nepcu. Ženka polaže jedno, rijetko dva ili tri jaja, koja zatim nosi u kožnom naboru na trbuhu još 10 dana. Mladunci se legu iz jaja i ostaju u majčinu naboru – tobolcu još osam tjedana. Nakon toga, kad mladuncu počnu rasti bodlje, napušta tobolac, a majka ga skriva na neko sigurno mjesto i doji ga do dobi od sedam mjeseci. Poput kljunaša, ni ješci nemaju mliječne bradavice, nego mladunci ližu mlijeko s mliječnih žlijezda ispod kože. Ta kombinacija gmaza, mravoždera, ježa i tobolčara uistinu je neobično stvorenje. Bi li ono moglo nastati slučajnim evolucijskim razvojem? Čemu bi služilo njezino čudno donošenje mladih na svijet? Na što bi to bila prilagodba?

Mudr 13,1

Najčitanije

Na vrh